Ova zvučna zbirka 17 pjesama Antuna Gustava Matoša La rose mystérieuse – Tajanstvena ruža skraćeno je izdanje istoimene zbirke prvi puta objavljene u izdanju Dominis Publishinga iz Kanade. Prvo, tiskano izdanje te dvojezične zbirke sadrži 49 pjesama, a predstavljeno je prigodom otkrivanja spomenika pjesniku Antunu Gustavu Matošu, kipara Ivana Kožarića, u vrtu Tisuću ruža, u bolnici Corentin Celton, u mjestu Issy-les-Moulineaux. Za taj prijevod Društvo hrvatskih književnika 2015. godine dodijelilo je Jugoslavu Gospodnetiću (posthumno) nagradu Davidias, kao i za najbolju knjigu ili studiju inozemnog kroatista s temom o hrvatskoj jezičnoj baštini. Prvo tiskano izdanje je rasprodano, a novo prošireno Kamenita vrata dostupno je kod izdavača Dominis Publishing (www.DominisPublishing.com). 

Zbirka La rose mystérieuse – Tajanstvena ruža okuplja Matoševe antologijske pjesme, ali uz njih i pjesme koje su najreprezentativnije za zaokruženo predstavljanje raznolikih Matoševih lirskih lica, od impresionističkih i simbolističkih ganuća svih osjetila do oštrih satiričkih poetskih uvida, primjedaba i »uboda« stihom. Prevoditeljski zadatak bio je iznimno težak, ali je uspio i na općoj i na pojedinačnoj razini: zbirka prijevoda uspjela je prikazati cjelinu Matoševe veličine kao i veličinu hrvatskoga pjesništva moderne i esteticizma, a uspjela je uz to odraziti bogatstvo i artizam pojedinačnih pjesničkih minijatura i bravura koje prijevodi na francuski u visokom stupnju zadržavaju.

Puni stihotvornih inovacija, Matoševi izbrušeni stihovi i rime u francuskom su prijevodu zadržali melodioznost i ritmičnost, k tome vjerno prenoseći motivsko nizanje i vrlo složenu strukturu značenja. Složenost poetskih ideja sugerira i naslov zbirke prijevoda, odabran prema istoimenom Matoševu sonetu Tajanstvena ruža, jer zbirka sadrži pjesama koje uistinu treba promišljati kaoniz lirskih misterija, lirskih otajstava. Čak i tamo gdje je prevoditelj odlučio zanemariti neku od razina Matoševe inovativnosti, rješenja u francuskom jeziku barem sugeriraju izvorne postupke ili ih nadomještaju na mjestima gdje zahtjevna rima otvara za to više prostora. Povrh svega, prijevod posjeduje kvalitetu koja se rijetko postiže u prijenosu hrvatske književnosti i kulture na strane jezike: plod je dubokoga proniknuća u Matošev stil i poetiku te uspješno izbjegava zamke uvriježenih a površnih interpretacija kakvima često podliježu kanonski pisci. La rose mystérieuse – Tajanstvena ruža dio je serije 13 dvojezičnih knjiga hrvatske poezije u prijevodu Jugoslava Gospodnetića.

- Slobodan i Neven Gospodnetić

Popis pjesama uz bilješke Jugoslava Gospodnetića

1905.

1. Kod kuće - Chez nous. Ovdje je očit utjecaj Verlaineove pjesme Mjesečina iz Les Fêtes galan-tes (1869.).

1906.

2. Čarobna frula - La flûte enchantée. Unatoč mnogobrojnim nedaćama čini se da je sreća još moguća. Pjesnik vjeruje u zaraznu moć frule čiji čarobni duh uzbuđuje njegovo srce i koji zvuk bi mogao ushititi srce ljubljene žene, kad bi ga samo poslušala. Pjesma je bila objavljena u Savremeniku, novom časopisu mlade gene-racije u Zagrebu. Da bi se razumjelo kako je jedna pjesma prognanika po-put Matoša, koji se u tom času nalazio u Beogradu, mogla biti objavljena u Zagrebu, valja znati da je pokrajinska vlada u to vrijeme privremeno bila u rukama jedne   oporbene stranke naprednih usmjerenja.

3. Serenada - Sérénade. Obrisi Dame bivaju sve jasniji uz zvuk večernjih zvona. Damu je iznje-drila ljubav rodne zemlje, baš kao što je od iste ljubavi zaživjela slika Gospe koja se štuje u jednom kutu Kamenitih vrata, a ta vrata pak svjedoče o postojanju drevnih bedema staroga grada Griča, današnjega Gornjega grada. »Majka Božja od Kamenitih vrata« simbol je prošlih vremena i jedne mnogo toplije, čovječnije majčinske vjere.

4. Zvono - La cloche. Naglo uzbuđenje, želja da ono mine, da se riješimo slabosti, da ko-načno djelujemo.

1907.

5. Maćuhica - La pensée. Među pjesmama posvećenim cvijeću postoji i skromni cvijet, ovdje ma-ćuhica, koju djevojke u Hrvatskoj zovu i »dan i noć«.

6. Djevojčici mjesto igračke - À une petite fille à la place du jouet. Riječ je o kćerki Milana Ogrizovića (1902.–1969.), djevojčici koju je on zacijelo vidio za jednog od svojih tajnih posjeta Zagrebu. Djevojčica je tada imala pet godina. Matoš je u tim dječjim očima zacijelo bio tek puki pajac.

7. Umoran već stigo... - Fatigué déjà, j’arrive… Nakon pomilovanja, kada se konačno vraća u Zagreb, u pjesniku se bude bezvremenska sjećanja na rano djetinjstvo, u svibanjska predvečerja prepuna zvukova zvonâ.

8. U vrtu - La pensée. Sve je poziv na ljubav ako osluškujemo, ćutimo i promatramo. Ova pjesma na neki način razvija motiv iz Čarobne frule. U slavenskoj mitologiji vila je uvijek mlada i lijepa, nalik je na nimfu iz grčke mitologije. A može biti i dobrohotna prijateljica, ali i ljubomorna suparnica.

9. Tajanstvena ruža - La rose mystérieuse. Tajnovit vrt našeg pjesnika sastoji se od tišine i sjenâ.

10. Samotna ljubav - L’amour esseulé. Od sada sjećanje, ljubav je rana.

1909. 

11. Mladoj Hrvatskoj - À la jeune Croatie. Pjesničko umijeće oporučno ostavljeno budućem naraštaju.

12. Pjesnik - Le poète. Pjesnikova kob i smrt. Ako Crkva ostaje svetom čak i za nevjernika, to je stoga – kaže pjesnik – što ona nije samo institucija, nego građevina sazdana od zvukova, mirisa i molitava.

13. Metamorfoza - La métamorphose

1910.

14. Jesenje veče - Soir d’automne. Jesen očajnika na obali Save.

15. Lamentacije - Lamentations. Izravno nadahnuće za ovu pjesmu je balada Gdje su Gospe iz davnijeh dana? Françoisa Villona koji odgovara na pitanje budućih posustalih skeptika Gdje su lanjski snjegovi?. Osobe koje se spominju u pjesmi: Janko Veselinović (1862.–1905.), srpski pisac, Matošev prijatelj za vrijeme boravka u Beogradu; Braća Tkalčić – Ivo (1875.–1938.) i Juro (1877.–1957.), glazbenici, Matoševi zagrebački prijatelji; Eugen Kvaternik (1825.–1871.), hrvatski političar, član Stranke prava, poginuo za vrijeme pokušaja ustanka 1871.; Ante Starčević (1823.–1896.), erudit, čovjek od pera i osnivač Stranke prava; Tomáš Garrigue Masaryk (1850.–1937.), češki profesor filozofije i političar, budući prvi predsjednik Republike Čehoslovačke. Po svemu sudeći nije uživao Matoševu naklonost. Uspoređuje ga s jednim drugim češkim pedagogom slična imena (Marik); André Rouveyre (1879.–1962.), francuski crtač i karikaturist, Matošev pariški prijatelj; Magarčević, simbolično prezime koje znači »magarčev sin«.

1911.

16. Gnijezdo bez sokola - Le nid sans faucon

17. ožujak 1914.

17. Notturno - Nocturne. Zadnja pjesma napisana prije smrti u Zagrebu, noću, u bolničkom krevetu, s drenom u grlu, nakon ablacije grkljana.