Zaronite u svijet zvuka

Kako zvuči čitanje: susret četvrtog ABC kluba 19/11/2025

Četvrti susret ABC kluba okupio je knjižničarke koje već godinama žive s knjigama, ali sve više i sa zvukom. Anita Tripalo, komparatistica književnosti i fonetičrka ponovno je vodila razgovor o poslušanoj knjizi s lakoćom i znatiželjom koja je otvarala prostor svakoj od sudionica, a ovog puta u središtu je bila proza Irene Vrkljan, Svila, škare u interpretaciji Ivane Roščić i produkciji Multimedijalne kolibe, iskustvo slušanja koje se neprestano mijenja, raste i traži nove interpretacije. Anita Tripalo, voditeljica ABC klubaABC klubovi slušatelja ne zbrajaju “za” ili “protiv” audioknjiga, već su prostor slobodne rasprave o tome kako slušanje mijenja čitatelja, i kako nas, htjeli to ili ne, navodi da preispitamo navike, pažnju, očekivanja i autonomiju koju imamo kad smo sami s tekstom.Ovaj mali foto-žurnal bilježi upravo to: lica i glasove žena koje knjige prate profesionalno, ali ih istovremeno doživljavaju i kao polje osobnog. Knjižnice danas imaju ključnu ulogu u tranziciji prema digitalnom. One nisu samo mjesta posudbe knjiga, nego prostori u kojima se oblikuje nova pismenost, a ona koja uključuje navigaciju kroz digitalne kataloge, razumijevanje audio formata i kritičko čitanje zvukom. Knjižničarke i knjižničari pritom su prvi posrednici između publike i medija koji se mijenjaju: oni su ti koji korisnicima otvaraju mogućnost da čitanje više ne bude vezano uz izdvojeno vrijeme i stranicu, nego uz neočekivano vrijeme i situaciju. U toj promjeni knjižnice postaju ne samo čuvari knjižne tradicije, nego i njezini aktivni suoblikovatelji u digitalnom dobu, mjesta gdje se oblikuju nove vještine.Maja Jurinić, knjižnica A.Kovačića, ZaprešićMeni je ovo bilo jako lijepo iskustvo, iako volim papirnatu knjigu ovo mi se jako svidjelo, slušala sam u šetnji s psom, a podsjetilo me na radio drame sa svim tim pozadinskim zvukovima ugrađenima u knjigu, što me oduševilo.Blaženka Majdančić, knjižnica MedveščakPočela sam slušati i mislila sam da ću moći nešto raditi usput, ali sam brzo shvatila da to tako neće ići, pa sam posudila knjigu i negdje na pola sam nastavila sa slušanjem i bilo mi je lakše nego na početku. Inače glumica Ivana Ročić je tih dana došla u knjižnicu, pa sam joj rekla da slušam, a ona se prisjetila tog snimanja  i rekla mi da joj je bilo divno raditi to, ali da nije nikad poslušala samu sebe.Jasmina Kenda, središnja služba KGZJa bih rekla da se slušanje audioknjiga vježba, jednako kao i čitanje. Kao i čitanje, ja isto nisam prvu knjigu mogla uzeti i samo slušati, već sam trebala pronaći način koji mi najbolje odgovara za slušanje, a onda ne mogu slušati ni sve naslove na isti način, a apsolutno ne mogu kad nešto drugo radim, eventualno hodati i slušati. Ali onda uopće ne sudjelujem u tom hodanju, već sam u toj knjizi, ja mogu jedno ili drugo.  Arijana Herceg Mićanović, knjižnica Ivana Gorana KovačićaJa sam slušala i dinstala. Ovo mi nije prva knjiga i ovo što opisujete dogodilo mi se s prvom knjigom, shvatila sam da je to teško. Ali kad čovjek u to uđe, unutra je, kad sam u tome, u toj zoni, mogla bih i na Glavnom kolodvoru slušati.Mila Perković, knjižnica Tin UjevićSlušam i uhvatim se kako su mi misli odlutale. Što sam čula? Ništa. Hajmo nazad.Arijana Heerceg MićanovićUpozori te, zapravo, koliko ti je loša koncentracija.Blaženka MajdančićJa sam se požalila mojoj kolegici kako mi ne ide, a ona je nekad radila na radiju, pa mi je rekla, hej, morat ćeš poslušati još deset knjiga da uđeš u igru.Arijana Herceg MićanovićUđeš u neki mir.Maja Zubčić PerleskiBilo mi je teže slušati nego neke prijašnje audioknjige koje sam poslušala, ali to ima veze s temom, jer mi je ovo bila teža tema, a knjige koje sam do sad slušala su bile laganije, zato mi je bilo izazovno, jer je u audio mediju priča puno stvarnija, opipljivija, ja sam sve to vidjela i jače emotivno osjetila, utoliko mi je to bilo teško, ne zadržavanje fokusa, već emotivni naboj.Ivana Freškura, knjižnica Marin DržićMožda je to jedna od najvećih kvaliteta koje nam audioknjiga daje, baš taj osjećaj, ispovjedna proza u tom formatu, i još tako dobra. Jasmina KendaMi vidom percipiramo cijelu stranicu, a ovdje je samo trenutak koji prođe. I ne znaš koliko će još trajati. Milena Ajduković, knjižnica Novi ZagrebČitanje je osobna, intimna aktivacija teksta, vi kad slušate da netko drugi čita, on aktualizira taj tekst na svoj način, svojim glasom, svojim stankama, rečeničnim melodijama, koje vama definiraju značenje koje vam taj tekst želi prenijeti. Međutim, slušanje i čitanje za sebe aktivira sasvim druge centre u mozgu, ne znam o tome puno, ali mi je jasno da ovo nije čitanje, ovo je radio drama. Vi u tekstu nemate zvukova kolodvora, nemate natezanje ljepljive trake, nemate rezanje škarama,  to je nešto što je prepušteno vama kao čitatelju,  pri osobnoj, intimnoj aktualizaciji teksta ostavljeno vašoj slobodnoj mašti, a ovdje vam netko sve definira. Ja sam sebi rekla, ovo mi nije prva zvučna kniga, poštujem sav trud na proizvodnji zvučnih knjiga , one imaju i imat će uvijek svoju publiku, to znam od svojih korisnika koji su imali zdravstvenih tegoba, međutim, osobno, volim tu svoju autonomiju intimne aktualizacije, bez obzira na žanr i sadržaj, meni tekst govori osobno, ne putem posrednika. Mila PerasovićTo isto vrijedi i za ekranizaciju. To je promjena medija. Međutim, nikad nisam posegnula za knjgom ako sam pogledala film, ovdje, slušala ili čitala - opet su ti likovi i slike moji, nisu nešto što mi je netko drugi do kraja definirao.Blaženka MajdančićMeni je to odgovaralo, možda i pomagalo, da ti zvukov postoje u pozadiniMaja JurinićMeni se baš sviđalo što sam imala osjećaj da se meni obraća. Arijana Herceg MićanovićIma neko oljuđenje, nisam više s papirom, već sam nasuprot drugog čovjeka, možda i trećeg...Jasmina KendaNedavno je objavljena knjiga zagrebačke liječnice Mire Dušek-Lončar, zove se Idem u penziju i što sad, korisnica je KGZ-a i posudila je Marquezov roman Vidmo se u kolovozu i toliko je bila emotivno angažirana tim slušanjem da joj nije bilo jasno kako su joj neke stvari promakle dok je čitala, pa se ponovno vratila čitanju, htjela je naći odgovor zašto nešto nije doživjela dok je knjigu čitala. O tome piše u toj knjizi, navodim to da podsjetim koliko naša iskustva mogu biti različita.Rebeka MikulandraMeni je bio zanimljiv moment građanske obiteji koji propada i diže se, a zapravo je stalno povijesni gubitnik, čas imaju lijep namještaj, čas nemaju što jesti, kako opisuje svog oca fulozofa mudrijaša, i da je Ivana to dobro interpretirala i čak mogu reći da sam iščitavala ili islušavala neku apatiju prema toj činjenici, a zatim ponos kad je poslala slavna književnica, a ovaj koji je mudrijašio bez da joj je poslao nešto za ručak, već joj ej slao pisma i tjerao ej da čita Propast zapada. I kad tog zaručnika dovede u Opatiju očekuje da će biti bar pristojni, ali ništa od toga, ta tvrdoća, život u deluzijama naspram toga što stvaraju kćeri koje moraju biti iznimno svjesne stvarnosti.Danijela ZglobanVolim što sam na početu čula glas Ireene Vrkljan, ta dokumentarna građa dodaje veliku snagu tom izdanju.Jasmina KendaKnjiga prenosi iskustvo i znanje, a sasvim je svejedno u kojem formatu se nalazi, na glinenoj pločici ili audio zapisu. 

Zašto volimo glas: Anita Tripalo o audioknjigama, zajednici i ABC slušateljskim klubovima 13/11/2025

Otkrijte kako Anita Tripalo gradi zajednicu slušatelja audioknjiga, što je presudno u glasu naratora i zašto ABC klub slušatelja mijenja doživljaj knjige.

Fonetičarka i komparatistica književnosti Anita Tripalo odlučila je, nakon godina iskustva na Hrvatskoj radioteleviziji, svoj glas i znanje o njemu prenijeti u svijet poduzetništva. Danas kao trenerica glasa gradi prostor rijetkih vještina koje osnažuju pojedinca i time mijenjaju način na koji društvo komunicira, sluša i razumije. Razgovaramo usred intenzivnih aktivnosti slušateljskih klubova koji čine okosnicu ovogodišnjeg Audiolibera.   Anita, tvoja profesionalna putanja kreće se od fonetike i treninga glasa do fascinantne uloge u book&zvook zajednici - vodiš ABC klubove slušatelja audioknjiga. Kako si došla na ideju da svoje stručno znanje o glasu iskoristiš za izgradnju zajednice slušatelja? I što te privlači u toj ulozi? Kao da se baviš nekim vrlo finim vezom spajajući niti te zajednice.Prvo su bile knjige, odnosno, studij književnosti, a fonetika je tu bila jer me zanimao glas glumca. No poslovni put, umjesto u zapozorje teatra, odveo me kao fonetičarku profesionalnim radio i tv govornicima, a zatim i kao trenericu glasa i govora ljudima iz politike, gospodarstva i javnog života. U buci posla i svakodnevice, knjige sam sve češće koncentrirano i bez većih  prekida čitala jedino u miru godišnjeg odmora. A onda su se pojavile audioknjige i putem slušalica u uho mi dovele glas upravo onog mog glumca. S povjerenjem sam se prepustila da me vodi radnjom i atmosferom, da mi servira emociju i interpretaciju. Uživala sam opušteno u lijepoj književnosti i tek katkad u sebi povela s tim naratorom diskusiju o naglasku ili interpretaciji. Dojmove o ugodi, a ne samo praktičnosti slušanja knjiga dijelila sam sa svima, stručne opaske komunicirala s tobom, kao izdavačem i urednicom audiknjiga, ali za slobodnu diskusiju trebala sam nepristrane slušatelje. Pa zašto ne i malu zajednicu slušatelja audioknjiga? Drago mi je da ti se svidjela ideja o audioknjiškom klubu i evo nas, idemo u susret četvrtom sastanku slušatelja – knjižničarima, a u povodu Mjeseca hrvatske knjige.Upravo u ovo vrijeme Audiolibera odvijaju se čak tri tvoja slušateljska kluba.Da, nakon susreta s knjižničarima u prekrasnoj kupoli KGZ-a na Starčevićevom trgu u Zagrebu, odlazim u Gospić gdje se nalazim se sa studentima i nastavnicima Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zadru i s njima ću razgovarati o iskustvu slušanja Malog princa. A veselim se slušanju nobelovke Annie Ernaux u korporativnom okruženju, za kraj Audiolibera. Samo strast u Spanu. Možeš li nam otkriti što se stvarno događa kad se ABC klub okupi oko iskustva slušanja knjige? Kako vodiš raspravu? I što si primijetila, postoji li razlika između načina na koji ljudi govore o knjizi koju su čitali naspram onoj koju su slušali?Obično počinjem s pitanjem o tome kako im je bilo slušati. Tu brzo dođemo do zaključka da je jako ugodno kad ti netko lijepo čita. Naime, dajući naratoru dopuštenje da nam interpretira, kao da ostajemo lišeni odgovornosti tumačenja, opuštamo se i utonemo u atmosferu, proživljavamo emociju, osjećamo napetost. Slično kako se prepustimo predstavi ili filmu. Jer audioknjiga nije ili ne bi trebala biti samo ozvučenje teksta, nego govor likova biva oživljen, dijalozi se događaju plastično, često su uključeni i zvukovi iz okoline, a glazba potcrtava atmosferu. Shvaćamo da je audioknjiga novi oblik knjige. I najbolje ne raditi prevelike usporedbe s ukoričenim izdanjem.Ali svi, u usporedi s tiskanim primjerkom, primjećuju spomenutu praktičnu stranu audioknjige. Sudionici kluba ističu dostupnost i lakoću slušanja dok čekaju nekoga tko kasni, voze se tramvajem ili im audioknjiga biva suputnikom u noćnoj vožnji, dok hodaju na plažu ili pak peglaju, odnosno, rade neke mehaničke poslove. Ipak, kad se radnja zgusne i atmosfera postane uzbudljiva, kažu da traže izolirano mjesto, sa strane, a kako bi sve potpunije doživjeli. Aplikacija book&zvook srećom ima ne samo pauzu nego i mogućnost upravljanja snimkom naprijed i natrag pa se, kažu, nekim dobrim dijelovima vraćaju, iako ne znajući što ih je na to potaklo, je li to tekst, događanje, atmosfera ili glas.Kao stručnjakinja za glas, kako vidiš ulogu naratora i kvalitete glasa u audioknjigama? Što čini glas dobrim za slušatelja? I je li doista glas presudan u tome da nekoga natjeramo da ‘pročita’ prvu knjigu u životu, čak i ako je zapravo sluša?Jezik i govor učimo slušajući ljude u svojoj okolini, prvo u obitelji pa u školi, zatim u poslovnom okruženju, kao i medijskom i javnom prostoru. No želimo li biti vrsniji, trebamo učiti od onih kojima je glas profesija i u tome vidim veliku vrijednost slušanja audioknjiga. Glas naratora ne smije biti prosječan, on mora biti ugodan, otvoren, kako bi slobodno ušao u uho i glavu, a i elastičan, kako bi obojao emociju, istaknuo bitno, oslikao raspoloženje. Učeći tako o izražajnost glasa, znat ćemo prepoznati stanja i namjere sugovornika, biti bolji slušatelji, a i su-govornici, kako na poslu, tako i u obitelji i među prijateljima. Prepoznavanje glasa čuva dobre odnose. Audioknjiga bi trebala čuvati i njegovati standardni govor pa slušajući učimo i pravilne naglaske, s kojima sve što kažemo postaje još ozbiljnije i ispravnije. Ali jako mi je drago što book&zvook čuva i njeguje i lokalni govor i veselit će me jednom imati audioknjiški klub sa zadatkom slušanja naslova na dijalektu.I konačno, jedan od dubokih rodnih stereotipa očituje se u uvriježenoj percepciji glasa, gdje je muški with the benefit of the doubt uvijek autoritativan i pouzdaniji, dok bi ženski trebao biti samo lijep. Imaš ideju kako ispraviti tu nepravdu?Glas treba biti snažan i zdrav, tada je uvjerljiv i tada je lijep. I istina, niže glasove, a muški su takvi su jer su im, jednostavno, glasnice duže i deblje, poistovjećujemo s većim autoritetom. No ako osnažimo svoj glas i mi, žene možemo zvučati čvrsto, uvjerljivo, kao liderice. Za početak, bitno je da govorimo na svom tonu glasa. Naime, mnoge žene govore višim tonom, iz ovog ili onog razloga, pa su tihe, djeluju nesigurno i slabo. Evo vježbica: Uzmite puno zraka pa recite snažno, od srca, HUH i opustite se. Ponovno recite HUH i čujte svoj glas, primijetite kako je dubok, bogat, snažan. Izbrojite do 10 na tom tonu. Zapamtite taj glas, a i osjećaj koji ste imali u tijelu dok ste ga proizvodili. Taj glas i taj osjećaj, tu snagu i karizmu, upotrijebite za idući moćni nastup.  

Tragom versi: Kada poezija sačuva otočku dušu 16/10/2025

Prošlog je petka u Jelsi predstavljena antologija hvarske poezije "Tragom versi"

U petak 10. listopada Općinska knjižnica i čitaonica Jelsa bila je domaćin posebnog kulturnog događaja – prezentacije audioknjige „Tragom versi: Govori otoka Hvara od Lucića i Hektorovića do danas“. Atmosfera je bila jedinstvena: okupili su se pjesnici, čitači, ljubitelji otočnog govora i svi oni koji razumiju da jezik nije samo alat komunikacije, već duša zajednice.U vremenu kada mnogi hrvatski dijalekti polako nestaju, progutani standardizacijom i demografskim promjenama, ova audioknjiga dolazi kao snažan kulturni manifest. Ovo nije samo zbirka poezije – ona je fonetski i akustički mozaik jednog otoka, živo svjedočanstvo jezika koji diše kroz stoljeća.Po ideji majstora tona Vite Gospodnetića i u pomnom izboru pjesnikinje Marice Buratović, nastalo je djelo koje ujedinjuje četiri dijalekta otoka Hvara: čakavski, čokavski, štokavski i cokavski. Kroz 21 otočko mjesto i osamdesetak autentičnih glasova, slušatelj kreće na putovanje koje nadilazi standarde i granice jezika.Da razumijemo o kakvom jezičnom bogatstvu govorimo, dovoljan je jedan primjer. Stjepko Sarjanović, jedan od pjesnika uključenih u zbirku, nakon jelšanskog gostovanja piše:„Hvala, na organizaciji, prezentaciji, druženju. Bilo je super, jedinstveno, poticajno, ugodno za čuti za sarce ražveljat i doma u alegriji zaspat. Da se ne zaboravi, vajalo bi, za svaki drugi put – uvik, na kraju zajednički napravit letrat, da se moremo spominjonjen kruto radovat.“Ovo nije stilizacija – to je autentičan glas Hvara, jezik koji diše, živi i govori o zajednici koja ga nosi. Svaka riječ ("ražveljat", "vajalo bi", "spominjonjen", "kruto") nosi u sebi povijest, identitet i način gledanja na svijet.„Od samog početka znali smo da je ovo izdanje puno više od zbirke stihova“, objašnjava Lana Deban, suosnivačica book&zvook platforme. „Kroz glasove više od osamdeset čitača i četiri otočna dijalekta, autorica Marica Buratović i majstor tona Vito Gospodnetić iscrtali su zvučnu mapu otoka Hvara i stvorili živi arhiv jezika i govora koji bi bez ovakvih zapisa mogli tiho nestati.“Upravo u tome leži ključna vrijednost ovog projekta. Govor nije samo tekst – on je melodija, ritam, boja, specifičnost mjesta i vremena. Svaka izgovorena riječ nosi u sebi nešto što se na papiru ne može do kraja prenijeti. Kako Deban naglašava: „Ideja projekta 'Tragom versi' upravo je to – da glas otoka živi u zvuku.“Marica BuratovićTežnja da pjesnici sami govore svoje stihove čini ovu audioknjigu jedinstvenom Kada Marica Buratović objašnjava: „Težili smo da pjesnici sami govore svoje stihove kako bi se osjetila sva melodičnost, raznolikost i autentičnost govora svih mjesta na otoku Hvaru“, ona govori o nečemu što je daleko više od samog recitiranja. Govori o očuvanju duše jezika.Za preminule pjesnike, pomno su odabrani čitači koji nose istu otočku melodiju u sebi. Tako se kroz glasove današnjih Hvarana čuje duh Hanibala Lucića i Petra Hektorovića, a uz njih su zastupljeni i svi suvremeni autori, sve do mladih zaljubljenika u materinju riječ koji su snimljeni u jesen 2024. godine.Ono što „Tragom versi“ izdvaja od klasičnih audio zbirki je uključivanje ambijentalne zvučne kulise otoka – njegovog soundscapeaNije dovoljno čuti stih; važno je čuti ga u kontekstu šuma mora, zvona crkve, šuštanja maslina. Tako se poetska riječ otoka spaja s njegovim prirodnim ritmom, stvarajući jedinstveno slušno iskustvo koje vas doslovno prenosi na Hvar.Stjepko Sarjanović, Breseida Udovičić i Sanja FistonićU trenutku kada su dijalekti pred postupnim nestajanjem, dokumentacija i izvedba dijalektalne poezije postaje čin očuvanja identiteta. Buratović to jasno ističe: „Ako smo vam naslovom pobudili želju da poslušate kako se nekad govorilo, ali kako se i danas govori na otoku Hvaru, uživajte u svakoj izgovorenoj riječi, njenoj melodičnosti i ljepoti i znajte da je izgovorena s puno ljubavi, želje i težnje da se ne zaboravi.“Ova audioknjiga je, dakle, više od umjetničkog projekta. To je izjava o važnosti očuvanja jezične baštine, dokument o tome kako zvuči identitet jedne zajednice, i most između prošlosti i budućnosti.Od Sućurja do Hvara grada, od Gdinja do Jelse, „Tragom versi“ nudi putovanje kroz geografiju i povijest otoka, gdje svako mjesto nosi svoj jedinstveni fonetski pečat. Čokavski iz Zastražišća razlikuje se od čakavskog iz Gdinja, a štokavski iz Sućurja od cokavskog iz Hvara. Sve te nijanse, svi ti prizvuci, čuvaju se u ovoj dragocjenoj zbirci.Meri ŠimaraRavnateljica Općinske knjižnice i čitaonice Jelsa, magistra bibliotekarstva Maja Vukić upozorava na važnost ovakvih projekata iz lingvističke perspektive. Na otoku Hvaru većina naselja govori južnočakavskim, ikavskim dijalektom, čije je bogatstvo i raznolikost zorno prikazano u članku „Čakavski dijalekat ostrva Hvara“ Mate Hraste iz 1935. godine.Ta raznolikost je zapanjujuća, pojašnjava Vukić, čak i u najmanjim mikrolokacijama postoje razlike. U Jelsi, primjerice, različito se govori u Banskom Dolcu, primarnom boravištu težaka, i na Molo bondi ili Rivi, boravištu veleposjednika. Ove suptilne razlike nose u sebi cijelu socijalnu i kulturnu povijest mjesta.Međutim, Vukić upozorava na zabrinjavajuću pojavu: „Što zbog neizbježnog utjecaja globalizacije na jezik, odnosno uvođenja stranih i internacionalnih izraza, a još više zbog mikrolokacijskih gibanja stanovništva na nivou samoga otoka, jezik postaje fluidan.“ Naglasci sve više lutaju, riječi se izgovaraju sve blaže, a izvornih govornika – onih koje bi mogli nazvati fetivim govornicima – sve je manje.Ivana Milojka Malić - "Judi"Zato je projekt poput „Tragom versi“ toliko vrijedan: on ne samo da bilježi poeziju, već bilježi i sam jezik prije nego što nestane. Wilhelm von Humboldt rekao je: „Prava je domovina, u stvari, jezik.“ I zato ga treba cijeniti i čuvati.„Ovo je izdanje jedan od najljepših primjera kako se tradicija, poezija i suvremena tehnologija mogu susresti da bi nastalo nešto novo i trajno“", ističe Deban. „Upravo kroz audio format, „Tragom versi“ čuva ono što se na papiru ne može do kraja prenijeti. Govor ne ostaje samo zabilježen, on živi i čuva glasove koji bi inače možda utihnuli.“U ovom je izdanju zapisano ono što bi s vremenom moglo nestati – jezik ne samo kao sredstvo izražavanja, nego kao identitet. Daje glasovima novo mjesto u suvremenosti, a nama podsjetnik koliko je vrijedan zvuk jezika koji govori o nama samima.Hvarska poetska riječ sada putuje daleko – od Milne do svijeta. I to je možda najveća vrijednost ovog projekta: autentičnost koja postaje univerzalna, lokalnost koja govori svima, a identitet koji se čuva kroz zvuk materinjeg govora. fotografije: Brigita Božiković

Od prerije do Hvara: Kako je „Adio kauboju“ spojio slušateljice online 26/9/2025

Treće izdanje audioknjiškog kluba ABC

Na trećem, online susretu našeg audioknjiškog kluba pod vodstvom komparatistice književnosti Anite Tripalo članice raznih profesija povezale su se iz različitih krajeva svijeta kako bi podijelile iskustva slušanja romana „Adio kauboju“ Olje Savičević Ivančević, otkrivši kako audio format mijenja pristup književnosti.„Ovo mi je bila treća audioknjiga i razvilo mi se toliko povjerenje prema aplikaciji, prema autorima, prema produkciji da sam prestala biti control freak“, objašnjava Željka, koja je knjigu slušala u ličkoj preriji na čak osam kvadratnih kilometara nenaseljenog prostranstva. „Autorica je željela da ja sada osjetim to što osjetim, autor je želio da preskočim – i prestala sam provjeravati jesam li na dobrom poglavlju.“Nataša, fonetičarka s dugogodišnjim iskustvom u rehabilitaciji slušanja i govora, posebno je pazila na interpretaciju: „Bojala sam se hoću li kao fonetičarka biti previše stroga prema naglascima i intonaciji, ali Nataša Janjić Medančić me odmah uvukla. Posebno mi se svidjelo kako spretno žonglira između standarda i splitskog dijalekta.“ Dodala je i da format treba integrirati u nastavu i rehabilitaciju.Iva je istaknula važnost slušanja na hrvatskom jeziku: „Meni je iznimno drago što audioknjige postoje na hrvatskom. Kad bih morala birati, uvijek bih prije izabrala audioknjigu na hrvatskom nego na engleskom, jer se puno lakše uvučem u nju.“Za Vanju, koja se u razgovor uključila iz Toronta u Kanadi, ovo je bila druga audioknjiga: „Nisam auditivni tip, ja ne učim slušajući, tako da sam se morala natjerati da budem disciplinirana u slušanju. Ali kada bih znala da će mi naletjeti neka tako dobra knjiga, slušala bih je.“Ljubica, producentica book&zvook platforme, objašnjava filozofiju: „Audioknjiga nije samo praktična stvar za prigradske željeznice. Ovo je put do knjige za tisuće ljudi s disleksijom, za djecu koja ne vole čitati, za sve koji žele drugačije književno iskustvo.“Sandra je otkrila praktičnost formata u noćnoj vožnji autobusom, dok je Lela slušala u autentičnom okruženju Dalmacije: „Idealno mi je bilo što sam slušala na godišnjem odmoru. Bila sam u potpunom ozračju 'Adio kauboju' – okružena susjedima koji su nalik likovima iz romana, osjetila sam njihovu dalmatinsku ironiju koju inače urođeno imaju.“Mirna je imala drugačiji pristup sadržaju: „Meni ovi tekstovi nisu došli u dobrom trenutku. U društvu u kojem živimo, u događajima, divljanju, raznim kaubojima – jednostavno nisam mogla slušati još i takvu priču o primitivizmu i netoleranciji.“Ljerka je s plaže pohvalila poetičnost Savičević Ivančević: „Imala sam osjećaj kao da čitam stihove, a ne knjigu. Baš me znala uvući konstrukcijom rečenice, vraćala sam se nazad da ponovno poslušam neke dijelove.“Tripalo za kraj zaključuje: „Ovo što radimo otvara prostor da shvatimo vrijednosti formata izvan praktičnosti. Audioknjiga je kao nova posebna vrsta - možda će se pojaviti autori koji će pisati baš za audio izvođenje.“

Vladan Desnica: Kontemplativni glas dalmatinske književnosti 17/9/2025

Povodom 120. godišnjice rođenja velikog pisca

Danas obilježavamo 120. godišnjicu rođenja Vladana Desnice (17. rujna 1905. – 4. ožujka 1967.), jednog od najznačajnijih glasova jugoslavenske književnosti 20. stoljeća. Ovaj jubilej povod je za podsjetnik na njegovu veličinu, odnosno za revitalizaciju njegova djela.Desničino porijeklo složeno je poput same regije koja ga je oblikovala. Potječe iz ugledne srpske obitelji koja je igrala značajnu ulogu u kulturnom životu Dalmacije. Njegov djed Vladimir Desnica bio je poznati dalmatinski političar i zastupnik u bečkom Carevinskom vijeću dok je baka Olga Janković potekla iz obitelji Stojana Jankovića, serdara proslavljenog u narodnim pjesmama. Otac Uroš Desnica bio je istaknuti političar i protivnik proaustrijske politike u Dalmaciji, a majka Fani potjecala iz katoličke obitelji Luković iz Boke kotorske.Desnica je pohađao gimnaziju u Zadru, Splitu i Šibeniku, gdje je maturirao 1924. godine. Studirao je pravo u Zagrebu i Parizu te diplomirao 1930. u Zagrebu. Bio je erudit koji je govorio pet stranih jezika i bio dobro upućen u filozofiju i povijest umjetnosti. Desničin pristup pisanju bio je metodičan i duboko kontemplativan. Pisao je promišljeno, u punoj ravnoteži intelektualne snage i emocionalne napetosti. Imao je izuzetno naglašen osjećaj za zvuk rečenice i ritam. Budući da je i sam bio kompozitor s velikim glazbenim iskustvom, glazbena kvaliteta proze bila mu je od najveće važnosti.Njegov književni ugled počiva prvenstveno na remek-djelu „Proljeća Ivana Galeba“, objavljenom 1957. godine. Ovaj najznačajniji roman nastajao je punih dvadeset godina, od 1936. do objave. Roman se sastoji od 73 poglavlja i napisan je u obliku eseja koji predstatvlja duboku meditaciju o postojanju kroz svijest Ivana Galeba, glazbenika koji se oporavlja u bolničkom krevetu.Kako napominje književni teoretičar Tomislav Brlek: „Premda je ispripovijedan jednim glasom, zapravo sadrži niz drugih glasova. Sve je složeno u cjelinu koja nije monološka.“ Podnaslov „Igre proljeća i smrti“ posebno je prikladan – smrt se događa u linearnom vremenu, a proljeće u ciklusima.Jedan od najsnažnijih odlomaka romana otkriva Desničin poetski pristup smrtnosti: „Želio bih umrijeti u sunčanom danu. Klicu te male tajne želje nosim u sebi od djetinjstva. Što me kod smrti najviše plaši, to je predstava mraka s kojom je ona skopčana. Divim se religijama Istoka, koje su uspjele da čovjeku dočaraju svijetlu, sunčanu smrt, da mu usade predstavu beskrajnog jása za grobom.“Knjigu možete nabaviti klikom na poveznicu.120. godišnjica rođenja prilika je da osluhnete Desničin magnum opus. Prije pet godina objavili smo „Proljeća Ivana Galeba“ kao audioknjigu – dotad naš najveći i najambiciozniji projekt. Snimka duga 17 sati, koju je izveo glumac Zagrebačkog kazališta mladih Zoran Čubrilo, zahtijevala je mjesece pedantne pripreme zbog bogatog rječnika romana.Audio produkcija otkrila je duboke uvide o Desničinom procesu pisanja. Ustanovili smo da je Desnica svoj roman pisao „slušajući ga“ – doslovce je vagao svaku riječ zbog njezinih akustičkih svojstava, što je potvrdila i njegova kći Nataša Desnica-Žerjavić: „Tata je vagao svaku riječ, mama je čitala glasno, pa je onda iz druge sobe slušao odgovara li i zvuk onome što je htio iskazati.“ Ovaj jedinstveni pristup u jednom je intervjuu potvrdio i sin Uroš Desnica: „Svaka rečenica bila je pročitana najmanje trideset puta u različitim fazama stvaranja.“ Muzika je bila stalno prisutna u obitelji – sve tri kćeri učile su klavir, a sam Vladan, koji je bio i kompozitor, okruživao se klasičnom glazbom cijeli dan zahvaljujući magnetofonu marke Grundig koji je nabavio kada je to bilo gotovo nemoguće pronaći i koji je u našu kuću ušao prije frižidera."Radni proces bio je fascinantan: mjesecima, ponekad godinama, priprema se odvijala kroz dugotrajne šetnje dok su se „stvari kuhale i pripremale u glavi.“ Glavni dio pisanja dogodio bi se u tipično dvije noći i jedan dan, u komadu, s minimalnim jedenjem, pogonjeni crnom kavom i cigaretama. „Tih kava je bilo bezbroj – kuhale su se onim espressima od 12 šalica, po nekoliko šalica dnevno“, prisjeća se sin.Kako primjećuje Brlek: „Audioknjige književnosti daju dimenziju koju uglavnom zanemarujemo kad čitamo. Naime, teoretski mi i onda primjećujemo zvuk, ritam i druge eufonijske elemente, ali ovdje ih se ne može zaobići." To nas povezuje s drevnim usmenim tradicijama književnosti.Desničin opus predstavlja spoj specifičnog i univerzalnog, regionalnog i kozmopolitskog. U zagrebačkom domu u Bauerovoj ulici, šesteročlana obitelj živjela je okružena knjigama – obiteljska biblioteka imala je 800-900 knjiga, dok je u Kuli Jankovića u Islamu Grčkom postojala još veća porodična biblioteka s oko četiri tisuće knjiga. „Majka Ksenija bila je jedna vrlo blaga, nježna, tiha osoba, međutim očito je ispod toga bila jedna velika snaga“, prisjeća se sin Uroš, „jer ona je držala tri i pol kuta kuće – bila je majka, supruga, tipkačica, čitačica."Današnji čitatelji u "Proljećima Ivana Galeba" mogu uočiti različite kvalitete – estetiku pisanja gdje „čovjek pročita bilo koji pasus tog romana – to je krasno napisano“, filozofiju koja je „idealistična a nematerijalistička“ te naročito muzikalnost teksta, koju čak ni sin pisca nije odmah uočio: „Za razliku od ranih godina kad mi to nije značilo ništa, uspio sam uočiti tu muziku, premda nikad nije bilo nešto nametano.“Danas, 120 godina nakon njegova rođenja, Desničin kontemplativni glas nudi model promišljenog pristupa temeljnim pitanjima ljudske egzistencije. Njegovo nasljeđe podsjeća nas da najveća snaga književnosti ne leži u pružanju lakih odgovora, već u pomaganju da postavimo bolja pitanja o tome tko smo i kako bismo mogli živjeti. Kao što je rekao njegov sin: „On jednostavno ima osjećaj da postoji baš jedan pravi način da se nešto kaže“ – i u toj potrazi za savršenstvom leži trajnost njegova djela....Glazbeni pisac i novinar Zlatko Madžar razgovarao je 2011. s Vladanovim sinom Urošem Desnicom. U tom razgovoru, uz sjećanja na piščev radni proces i svakodnevicu, posebno je istaknuta i glazba kao važan sloj njegova života i književnog senzibiliteta, što taj intervju čini dragocjenim prilogom razumijevanju Desničine ostavštine. Donosimo ulomak tog razgovora, dok je cjelovita snimka dostupna kao bonus zapis uz audioknjigu Proljeća Ivana Galeba.

10 Audiobooks and Other Literary Delights for Your Summer Listening 2/8/2025

Explore 10 standout audiobooks and more from the book&zvook library, a curated selection of contemporary Croatian literature for your summer listening.

Looking for the perfect companion for your summer days on the beach, in the shade, or on the road?We’ve selected a handful of standout audiobooks from the book&zvook library, stories that echo with the rhythms of Croatian language and landscape. Whether you're a curious visitor or a long-distance reader reconnecting with your roots, these titles offer something rich, resonant, and ready to be heard.Stories that Travel Well: Croatian Audiobooks in EnglishWhen travelling, we often rely on playlists or podcasts to fill the silence between destinations. But what if your headphones could offer something more immersive, not just background noise, but a way into the soul of the place you’re in? With the growing library of Croatian audiobooks in English and a selection of pure field recordings from the country's most striking natural settings, book&zvook, Croatia’s first digital audiobook platform, invites travellers to experience the country through its voices, its literature, and its soundscapes.Whether you're strolling through stone alleys, stuck in ferry queues, or watching the horizon from a car window, here’s what to listen to while Croatia unfolds around you. You don’t need a guidebook to understand where you are. Sometimes, fiction does it better.A Cat at the End of the World by Robert PerišićThere’s a rare kind of narrative that speaks in multiple directions at once, to myth and to memory, to contemporary political unease and to pre-philosophical instinct. Robert Perišić’s novel does exactly that, staging an escape from the order of a collapsing empire through the eyes of a slave boy, a misbehaving Egyptian cat, and a philosophical donkey. A fourth voice, that of the Scatterwind, or perhaps time itself, overlays the story with a commentary that is at once intimate and panoramic.This is no allegory in the strict sense, and no costume drama either. It is a novel written with the rhythm of fable and the ethical tension of late realism. In its gentle undoing of human primacy, Perišić offers not a critique, but a quiet realignment: what if freedom begins not with rebellion, but with noticing what and who the world has left out?Mediterranean: A Cultural Landscape by Predrag MatvejevićMatvejević’s Mediterranean is neither a place nor a border but a palimpsest of histories, tongues, ruins, and recipes. Originally written in the late 1980s but timeless in scope, this is not a travel guide but a meditation, learned, lyrical, and restlessly associative. He moves across coasts and centuries like a monk gathering fragments: obscure maps, lost customs, port gossip, peasant proverbs, and Byzantine echoes.Listening to Matvejević is like overhearing the sea think. This is cultural geography as literature, and literature as moral cartography. Ideal for readers who travel to deepen rather than escape, and who prefer salt to sugar in their intellectual diet.Celebration by Damir KarakašKarakaš writes with the economy of someone who distrusts excess. Celebration is a compact novel with the density of a confession and the chill of a parable. Set deep in the woods, in a raw and remote rural region shaped by violence, superstition, and dread, the story follows a young man returning to his village in the wake of war, carrying silence like a wound. Karakaš never raises his voice, and that restraint is his sharpest tool. The narration is stark, the emotional charge relentless. Beneath the minimalism lies a deep excavation of masculinity, trauma, and the dark poetry of survival. A haunting listen.Underground Barbie by Maša KolanovićThis collection of stories is both a sly diagnosis and a covert protest. Kolanović writes from within a society addicted to late-capitalist spectacle and post-transition paradox, yet her voice is never cynical. The stories oscillate between the hyperreal and the melancholically absurd: shopping mall flâneurs, wounded girlhoods, ghostly consumer objects.Her language shimmers with irony and pain, even when it smiles. "Underground Barbie" reads like the subconscious of a country that knows exactly what has been sold, and who paid for it. Short enough for transit listening, rich enough to replay.Farewell, Cowboy by Olja Savičević IvančevićA punk western in sandals. This novel sets its plot in a sun-bleached, half-abandoned coastal town and wraps grief in sarcasm, gender critique in narrative tightropes, and regional specificity in universal ache. The narrator, a fierce woman in search of the truth behind her brother’s death, cuts through the dust of the past with a blade that’s both sharp and glittering.Savičević Ivančević writes with a voice that is unapologetically local, yet disarmingly translatable. If you like your fiction sunburned, seductive, and smarter than it pretends to be, this is your Croatian summer noir.Call Me Esteban by Lejla KalamujićFragmentary, intimate, and luminous with emotional precision, Kalamujić’s autofictional narrative orbits themes of grief, queerness, illness, and the body’s fragility. Yet nothing here is heavy-handed. The language is lean, the structure elliptical, and the effect cumulative.This is not a linear memoir but a constellation of losses and survivals. Listening to it feels like stepping into someone’s carefully curated silence. The result is as political as it is personal: a refusal to simplify what identity feels like from the inside.Unterstadt by Ivana ŠojatA multi-generational family saga set in Osijek, "Unterstadt" reveals the sedimented traumas of 20th-century Central Europe through a woman's voice both haunted and defiant. The novel refuses to be brief, and rightly so: it deals in what is repressed, buried, denied.Its structure is symphonic, its historical grasp precise, its emotional reach devastating. In audiobook form, the text gains a kind of choral intensity. Listening becomes an act of both witnessing and reckoning. Not light summer fare, but essential.Water, Spiderweb by Nada GašićGašić writes like someone who has watched silence grow limbs. In this quiet but fierce novel, the lives of several women converge around a family house and a set of absences too dense to name. Memory is not linear here, nor is love, nor time.There’s a kind of feminist mysticism at work, though never declared. Listening to this novel feels like entering a room you used to know, only to find that the light now falls differently. Recommended for listeners who appreciate emotional slow burns.A Journey to Russia by Miroslav KrležaThis is not a journey, but an excavation. Written in the 1920s by one of Yugoslavia’s sharpest literary minds, Krleža’s account of Soviet Russia is both critique and performance. His prose crackles with suspicion, fascination, and that peculiar arrogance reserved for writers who sense they are smarter than history itself. It is also, uncannily, a book about now: about systems, mythologies, and what we choose to ignore. Hearing Krleža read aloud today feels like listening to a letter sent to the future, which somehow arrived.Sarajevo Marlboro by Miljenko JergovićEvery city has its ghosts, but Sarajevo has a choir. Jergović’s landmark collection of wartime stories gives voice to the ordinary lives fractured by siege, not with sentiment, but with luminous specificity. The tone is patient, the images quietly annihilating.These are short stories that don’t announce themselves. They settle in slowly and leave sediment. A rare case where listening deepens the wound, and somehow, also the care.Love Novel by Ivana SajkoA love story stripped to the bone, told in a single breath that refuses to pause for comfort. Sajko’s novel captures the claustrophobia of a relationship collapsing under economic precarity, political disillusionment, and the slow corrosion of intimacy. The sentences stretch, spiral, and loop back, mirroring the way arguments never really end but keep mutating.It is as much about the times as it is about the lovers: post-crisis Europe, a generation caught between ideals and invoices, passion and exhaustion. Listening to Love Novel feels like overhearing a couple fight in the next room—only here, the language is too precise, too urgent, to turn away from.Soundscapes: Listening Without WordsIn a country so often reduced to visuals - sea, stone and sun - these field recordings offer something radical: the act of hearing place without narration. In "From Drop to Waterfall" the acoustic arc of Plitvice Lakes is rendered from trickle to roar. "Symphony of the Adriatic" dives into maritime frequencies: waves, wind, underwater hush. "The Last Oasis" captures Kopački rit at dawn, teeming and still. Together, they form a triptych of Croatian presence before language. For moments when you don’t want to be guided, just enveloped.📲 How to ListenAll titles are available on the book&zvook mobile app (iOS & Android). To listen:Download the app  /  Register with an email address  /  Search for ‘Titles in English’  /  Put on your headphones and Listen to CroatiaFinal Note: Travel Light, Listen DeepCroatia is full of visual marvels, but there’s a richness in its literature and sounds that photos can’t capture. This summer, don’t just see the country. Hear it.Don’t just visit Croatia. Listen to it. *This text was originally published in English on the literary portal Kritična masa - Critical Mass. 

Kako to izgleda kad prvi put stvarno slušaš knjigu: Audiobook klub na Ivanščici 3/6/2025

Knjiga, brdo i jedno sasvim izvanredno iskustvo čitanja.

Naš audiobook klub – ABClub – svoju je drugu sesiju održao u okrilju krošnji i planinara, u suradnji s Brdo knjiga – festivalom knjiga i planina. Voditeljica kluba Anita Tripalo, uz izvor Belec, klubašima i posjetiteljima festivala Brdo knjiga razgibala je uši i pripremila ih za slušanje knjige "Što sam naučio na planini" u interpretaciji samog autora, Milana Majerovića-Stilinovića. Autor je ovu knjigu i snimio za njezino zvučno izdanje u aplikaciji book&zvook, no čuti ju uživo, dok žubori potok, bilo je sasvim posebno iskustvo.Rasprava nas je zatim povela prema pitanju: što znači otvoriti uho interpretaciji samog autora? Što se događa kad pustimo vlastiti unutarnji čitateljski glas i dopustimo autoru da oblikuje novu zvučnu sliku knjige svojim glasom? Nekima je to isprva bilo neobično, poneki su se teško prebacili s čitanja na slušanje – no knjiga ih je ipak osvojila. Željka Vilagoš s nama dijeli upravo jedno takvo iskustvo, od inicijalnog, sasvim nenamjernog otpora drugačijoj vrsti poimanja literature, prema prepuštanja ušiju audioknjizi.OBIČNO PRVO OPIPAM KORICU KNJIGEpiše slušateljica: Željka VilagošKad krenem čitati novu knjigu, prvo prstima istražim koricu i listove, osjetim papir, preletim kroz sadržaj, bacim oko na broj stranica i strukturu. Potom bacim oko na font, veličinu slova, prored, koliko su dugačka poglavlja. No, ovaj put bilo je drugačije. Uzela sam mobitel, otvorila aplikaciju, odabrala knjigu „Što sam naučio u planini“ i stisnula PLAY. Iz zvučnika u mojoj dnevnoj sobi netko je drugi za mene počeo čitati knjigu, dok sam ja sjeckala mrkvu.Neobično mi je. Uviđam da mi glazba u pozadini daje intonaciju i određuje emociju, a ne kao obično sam sadržaj knjige. Osjetih na trenutak kao da slušam radio dramu na radiju.  Sviđa li mi se to sada? Postoji samo jedan autor imenom Gabor Mate kojeg više volim slušati nego čitati. Netko me ovdje stavio na tanak led no idem probati klizati po njemu i vidjeti što će mi donijeti.Glas u dnevnoj sobi mi je ugodan, ali osjećam se pomalo bespomoćno. Pobjegne mi poneka riječ; kad ju ne uhvatim, moram ju sama nadomjestiti i tako propustim sljedećih nekoliko. Ne znam bih li slušala pozadinske zvukove, sadržaj knjige ili nježnu glazbu. U glavi mi je zbrka. Čujem muhu kako glasno zuji, krenem u napad krpom koji završi korištenjem vlastitog ABS sustava i spoznajom da je muha dio ambijenta autorove priče. Još uvijek ljuta na muhu, nastavljam dalje sjeckati i slušati kao da slušam bajku ili basnu; priču koja nije moguća jer ne naviru moje misli i povezivanje s pričom te mi slušanje ostavlja nekakav nepotpun dojam.Istovremeno, počinjem osjećati zadovoljstvo što mogu slušati nešto novo, osvježavajuće i ugodno dok pripremam ručak. Kod nas ionako vlada partnerska borba oko radijskih stanica i online streama –tko će pronaći kvalitetniji sadržaj bez vijesti i reklama. Nastavljam eksperimentirati s audio knjigom i polako se navikavam, iako još uvijek osjećam zbunjenost i neprilagođenost.Teško mi slušajući pratiti prozu ili kratku priču. Lakše mi je pratiti sadržaj koji ne sadrži igru riječi, boja i događaja; čitajući knjigu mogu se bezbroj puta vraćati po svoju dozu zaigranosti. Sad moram naučiti kako biti prisutna i u “sada” jer jedino tako počinjem osjećati zadovoljstvo slušanja.Ručak je gotov, radim pauzu sa slušanjem. Dolazi večer i vrijeme spavanja, a to je doba kad volim uzeti knjigu, dozvoliti joj da me opusti, udalji od vlastitih misli i olakša ulazak u san. Zašto za promjenu ne bih dala priliku audio knjizi? Kako volim iskustveno sama doći do zaključka koji vrijede upravo za mene, stavljam slušalice, palim pilu i … iznenađujuće brzo tonem san. Ok, misija uspavljivanja je uspješna! No, je li knjiga pročitana? Ok, vratit ću se na dio kojeg se zadnjeg sjećam i ponoviti gradivo.Jutro mi donosi novu fazu doživljaja. Postajem znatiželjna i zaigrana. Imam sat vremena samo za sebe. Pripremam udobno mjesto u svojoj vreći za sjedenje, pripremam slušalice i počinjem prvi put istinski biti prisutna i posvećena sadržaju. Niti čitam, niti samo slušam, shvaćam da „sLutam“. Uviđam da se slušajući autorov ugodan glas i melodičnu naraciju, ne uspijevam poistovjetiti s likom. Uobičajeno mi po glavi odmah lete poveznice, asocijacije, izbijaju vlastita iskustva, ljudi, naviru emocije, stavljam se u njegovu kožu. Shvaćam da sada toga nema. Sad smo samo autor i ja. Pretvorena sam u uho, dišem zajedno s njim u gotovo pa intimnoj igri riječima. I ta igra mi se jako počinje sviđati. Autorov glas sve snažnije dopire do mene, njegovo intoniranje nudi mi potpuno novu dimenziju. Pa zar je nužno poistovjetiti se s glavnim likom? Zar moram uvijek ja biti glavni lik? Ne! Ukoliko želim doista čuti drugu osobu, trebam ju pažljivo slušati ne stavljajući odmah svoje boje preko tuđeg sadržaja. Vrijedna spoznaja. Dajem novu priliku autoru da on bude i ostane glavni lik u svojoj knjizi i da ne bojam njegova iskustva svojima.Nastavljam prisutno sLutati. Prihvaćam ne imanje vlastitog tijeka misli. Polako ulazim ”u zonu”.Najednom kreće čarolija. Upijam svaku misao koju je autor zabilježio. Srce mi se samo otvara. Ne gajim vlastito mišljenje o njegovim doživljajima, ne uspoređujem, ne sudim, ne mijenjam.  Nalazim se na rubu suza od miline, prisutnosti, trenutka, onoga što mi autor šapće, od njegovih doživljaja i opservacija. Predivno!Tad kreće i panika: kako da znam koliko još imam do kraja? Ne želim da knjiga završi, tek sam ju otkrila! Bespomoćno opipavam mobitel da vidim koliko imam do kraja knjige, no nemam odgovor! Doživljavam novu lekciju: opusti se, i dozvoli joj da traje onoliko koliko je tvoj sugovornik odlučio da traje. Pusti ga da sam kaže što ti je želio reći, ne petljaj mu se s pretpostavkama i očekivanjima. Ovo je NJEGOVA knjiga u tvojim rukama. Teško mi je ne upravljati situacijom, a istodobno bih prsnula od sreće! Sve što želim jest da ima još puno poglavlja, jer ono što ja sad nemam jest osjećaj na kojem dijelu knjige se nalazim. Slušanje mi na trenutke prolazi prebrzo. Ne stignem zamijetiti i osmotriti čarobnu šumu, probati mamin kolač od jabuke, niti onaj posebni s Velebita. Ne stignem zamisliti osobu bez vida kako se uspinje na Biokovo i uživa u onome što nije pogled. Ne stignem promisliti o tome što vođu čopora pasa koji čuvaju krave doista čini vođom, a kamo li bih li se usudila i sama pomaziti ga po glavi... Želim se vratiti i pročitati to još 2 puta... A opet, ne bi li autor to izrekao 2 puta da je tako zamislio? Ukoliko priču obojim svojim glasom i dojmom, ulazim u svoju dinamiku i mijenjam priču. Tada bih izašla iz predivne intonacije, prisutnosti i polaganosti,  propustila bih autorov narativ, izričaj i njegov doživljaj. On je taj koji je ovu knjigu napisao. Ovako, slušajući ovu predivnu audio knjigu, potpuno prestajem bojati njegov sadržaj svojim bojama, i puštam autora da mi sasvim dočara kako je on to vidio. Kako vrijedno iskustvo! Dozvola sam autoru da bude jedini autor svoje knjige! Wooow!Osjećam da se sadržaj knjige primiče kraju. Nisam mogla opipati koliko je do njega, i napustila me svaka želja da to provjerim u aplikaciji. No sjetih se da pored PLAY obično postoji i REPEAT i ta me spoznaja umiruje.Shvaćam da sam u stvari prvi put POTPUNO pustila knjizi. Žmirećki sam pogledala predivan film! Dobila sam sasvim posebno iskustvo! Osjećam da mi srce želi eksplodirati od topline i utisaka. Odlazim do dragog da podijelim s njim kako se osjećam. No ne uspijevam pronaći riječi kojim bih opisala, batrgam se s onima koje dolaze ali mi nisu dovoljno precizne. U žaru borbe s nedostatkom riječi – više ih nije niti trebalo jer su navrle suze kako bi ispričale svoju verziju ovog – za mene posebnog doživljaja.Želim li ovu knjigu i pročitati? Dodati svakoj rečenici svoje boje? Povezati svoja iskustva s autorovim? Imati svoje mišljenje o njegovim doživljajima? Da, ali ne još…

Audiobook Clubbing 12/5/2025

Zavirite u ABC - prvi audioknjiški klub

U svijetu vizualnog preopterećenja, slušanje se smatra sekundarnim, nečim usputnim, kulisom slike. No na prvom susretu ABC kluba razotkrilo se upravo suprotno: slušanje traži disciplinu, pozornost i povjerenje. Razvijena je misao da zvuk ne oblikuje samo sadržaj koji primamo, već i način na koji ga osjećamo. Slušanje uistinu trenira našu empatiju: slušanjem učimo biti s drugima bez potrebe da reagiramo odmah. Slušanje postaje aktivno, dubinsko, gotovo meditativno iskustvo.Tako je počeo ABC - prvi book&zvook audiobook klub, novo mjesto za razgovor o književnosti, slušanju i svemu što knjiga može postati kad je slušamo. Prvo okupljanje, pod vodstvom Anite Tripalo, komparatistice književnosti, fonetičarke i trenerice glasa, bilo je više od rasprave. Prisutni su bili: fonetičari, govorni profesionalci, knjižničarka, kulturne i obrazovne djelatnice, novinarka, glazbena pedagoginja, pa čak i liječnica ORL specijalizacije – svatko je donio jedinstven kut gledanja na čin slušanja.Razgovor o glasuAnita Tripalo kao voditeljica nije birala sugovornike prema profesiji, već prema osobnom odnosu prema slušanju; skupina okupljenih nije bila reprezentacija struke, nego ljudskog iskustva sa zvukom, ipak, svatko od njih sa specifičnom profesionalnom inklinacijom.Osnažite svoj glas, moto je ovogodišnjeg Svjetskog dana glasa i svi trebamo biti svjesni važnosti glasa u svakodnevnom životu pa paziti na njegovo zdravlje. Stoga, pazite na higijenu glasa: ne derite se, ne pušite, ne nakašljavajte se u pokušaju pročišćavanja glasa te pijte puno vode. Ali ne samo zdrav glas, nego upravo kultiviran glas, znači onaj koji se, kako je to jednom lijepo opisao pionir fonetike Ivo Škarić, iskobeljao iz svoje zadanosti (i loših navika) i postao slobodan, doprinosi ozračju povjerenja i uvjerljivosti u komunikaciji. Taj se glas uči i razvija. Glas se uči i iz okoline, usvajanjem slušnih obrazaca prema kojima se uspoređuje, ali i ravna. I tu dolazim do savjeta: slušajte audioknjige u izdanju book&zvook jer njihovi čitači su snažnih glasova, dostatne dikcije, pravilnih naglasaka, primjerene interpretacije, izražajnosti i tečnosti. To je i zaključak o glasu i zvuku audioknjige Vidimo se u kolovozu, posljednjeg romana nobelovca Gabriela Garcije Marqueza, u interpretaciji Franje Kuhara, a koji su zajednički donijeli sudionici prvog kluba slušatelja audioknjiga, tzv. ABCluba koji se sastao upravo u povodu Svjetskog dana glasa. - Anita TripaloRazgovaralo se o slušanju kao vještini: što se događa kad knjigu slušamo? Kako to mijenja naš odnos prema jeziku, značenju, koncentraciji?Imala sam osjećaj, slušajući u praznom stanu, kao da nisam sama. Taj osjećaj… nemam to za film. Čudno je. Slušala sam, a kada bih ugasila, kao da je netko još ostao u stanu. Iako nije. - Ana VlašićRecimo, ja sam slušala ovu knjigu na bazenu, jer sam htjela zuriti u more. Postalo mi je strašno važno gdje slušam audioknjige, za podcast recimo nemam takve ambicije, njega slušam dok kuham. Slušanje audioknjige uvijek isplaniram, na nekom mjestu gdje mogu imati čistinu u vizualnom smislu. - Ana ČorićMene je to na početku podsjetilo na radiodrame koje sam voljela slušati kao dijete. Onda sam se čak uplašila: što ako bude ovako cijelo vrijeme? Jer bi me ometalo da je zvučna atmosfera tako bogata cijelo vrijeme, ali lijepo je dozirano, nema puno tih atmosferskih ukrasa, istaknuti su baš na pravim mjestima i ne ometaju mi vlastiti doživljaj audioknjige. - Ivana Alfier Glas nosi emotivni registar teksta. U audioknjigama to dolazi do izražaja više nego igdje drugdje. U razgovoru se naglašava da različiti naratori isti tekst mogu učiniti melankoličnim, oporim, zavodljivim ili grotesknim. To otvara ozbiljno pitanje autorske intencije: slušamo li sada tekst iz perspektive pisca ili iz usta naratora koji ga, čak i nesvjesno, boji sobom?Uz to se dotaknulo i profesionalne etike interpretacije: koliko glumac ili spiker uopće smije unijeti sebe u tekst? Kad prestaje prenošenje, a počinje aproprijacija?Sjećam se da su kazete s audio knjigama u moje vrijeme bile užasno popularne, znao sam napamet svaki zvuk, svaku jeku, glazbu, slušao sam to iznova i iznova. Kao da se pitamo šteti li jednom romanu njegova ekranizacija. Za mene su to dva umjetnička djela, kad kažemo medija - zvuči kao tehnička distinkcija, za mene su to dva djela. - Zlatan Krajina Emocionalna pismenost kroz slušanjeAudio kao novi oblik pismenosti bio je među najvažnijim temama: što znači slušati knjigu s istom pažnjom kojom bismo je čitali? Meni je čitanje i slušanje mjesto opuštanja, nije mi za paralelni svijet, to je moj svijet i želim biti u njemu. Puno se vozim u autu iz raznih razloga, tako sam pokušala i u autu, dok peglam… ali meni to stvarno ne ide. Ali upravo zbog toga što mi je ta knjiga previše vrijedna i lijepa za nešto usputno. Trebalo mi je vrijeme za sebe, isto kako bi mi trebalo da čitam knjigu, ja nisam za taj paralelni rad. Na kraju sam ugasila svjetla, legla u krevet, zatvorila prozore da se ne čuje buka, i slušala. Čitala bih knjigu na isti način. - Ana VlašićHtio sam vidjeti zapravo kako bih ja to čitao da sam u prilici da ja to snimam i čitam, i u 90% slučajeva bih se složio s kolegom Franjom Kuharom… a zapravo sam slušao tako da sam posudio tiskanu knjigu, pa tako slušao i čitao paralelno, iz neke želje da se fokusiram na interpretaciju i sve popratne zvukove. - Ivan KojundžićMože li se takvo slušanje podučavati? Svi znamo da su se priče prvo prenosile oralno.. Nedavno sam imala priliku biti u Južnoafričkoj Republici gdje je i dan danas jaka tradicija usmenog pripovijedanja. Jedna kolegica koja se inače bavi radiodramom održala nam je predavanje i govorila kako su danas još uvijek, posebice u sjevernoj Africi, aktualne radiosapunice. Tamo mnogi ljudi nemaju pristup televiziji, već su uronjeni u svijet priča putem radio prijemnika. Tamo je to jako unosan posao. - Valentina LončarićEmocije se u govoru prenose prije značenja. Audioknjiga, kao format, najprije dotiče emocionalno središte onog koji sluša. Zato je rasprava brzo otišla prema pitanjima: Što slušamo kad slušamo? Riječi ili osjećaje? A kako knjiga u tom formatu djeluje na mlađe čitatelje? Može li slušanje knjige pomoći razvijanju emocionalne rezonancije, posebice u kontekstu adolescencije, kada ponekad verbalna ekspresija zakaže?Kad sam počela slušati na početku, baš sam osjetila neki uzdah, neki strah, a onda odjednom počinje opuštanje i kada je krenuo u interpretaciju i izvedbu… (...) Mislim da je to pitanje neke izvedbe, pa je i trema na početku prisutna, kao u bilo kojoj drugoj izvedbi… Kao da idete na scenu, uvijek je potrebno neko vrijeme dok ne uđete i nađete svoje mjesto. Ali mislim da je baš pravi glas za ovo, što bi se reklo, cast je dobar. - Valentina LončarićNovi oblik pismenosti: iz čitanja u slušanje, iz linearnog u multisenzornoAudioknjige populariziramo i zbog njihove praktičnosti, no ispod toga leži dublja promjena: mijenja se pojam pismenosti. Pismenost više nije samo tiho, linearno čitanje teksta na papiru. Danas ona uključuje auditivne vještine, interpretaciju tona i ritma, osjetljivost na glas i stil, ali i sposobnost da se "uđe" u knjigu bez vizualne potpore. Audio pismenost kao kulturna adaptacija, kao suvremeni most između jezika i tehnologije.Mi kad čitamo čujemo vlastiti glas, dakle mi čitamo kroz vlastiti glas bez obzira što smo nečujni, ja uvijek čitam slušajući samog sebe, ali ovo je vrlo sugestivno jer zapravo dobivaš puno više. Primjerice, čitao sam neku knjigu i pogledao film, imao smo potpuno drugačiji zamišljaj knjige no što je to bilo prikazano. Slično se događa ovdje, kada krenem slušati njegov glas shvaćam da je potpuno drugačiji glas od moga, potpuno je drugo djelo u pitanju.- Sanjin KaštelanKlub nije posvećen samo naslovima, nego i načinu kako ih čujemo, pažljivo uočavamo razlike među naratorima, ulogu glazbe, efekata, tišine, važnost različitih produkcijskih odluka. Audio kao alat za dostupnost i inkluzijuOtvorili smo temu audioknjiga kao alata inkluzije, ne samo za osobe s oštećenjem vida, nego i za djecu s poteškoćama u čitanju, neurodivergentne slušatelje, kao i odrasle koji su u procesu cjeloživotnog učenja.Radim u gradskoj knjižnici i vaše audioknjige su doista kod nas u ponudi, ali meni je trebalo neko vrijeme da se odvažim posuditi neku knjigu. Isprva mi nije baš išlo, zaista je potrebna druga vrsta koncentracije za to, paraleno slušanje s nekim drugim poslom ni kod mene ne prolazi. S druge strane, mojim prijateljima koji žive vani audioknjiga je jedan od najčešćih pratitelja na posao ili gdje već, možda je to pitanje navike. Navike i otvaranju ka slušanju i češćem korištenju. Audio knjiga ne isključuje tiskanu knjigu, naš je svijet bogatiji različitim knjigama i različitim štivom. Marqueza sam recimo dvaput poslušala, sada drugi put, i mogu čak reći da mi je drugi put bio bolji. Kao kod čitanja knjiga, kada čitate u nekim drugačijim okolnostima, uvijek se radi o nekom novom čitanju, a rekla bih da se isto odnosi na slušanje. - Ivana FištrekAudio kao vezivo, sredstvo za povezivanje zajednice i povratak pravoj pričiOtvorenost: ABC nije ekskluzivan prostor, već mjesto zajednice koje poziva svakog slušatelja da se uključi, bez obzira sluša li svakodnevno ili je tek na početku, demokratski prostor gdje je jednako vrijedan uvid onog tko je slušao u vožnji do škole, kao i onog koji je odslušao cijelu knjigu pod dekicom. To je bio i etički statement susreta: slušanje knjiga je valjano, vrijedno i autentično čitateljsko iskustvo.Prva sezona kluba je počela snažno, promišljeno i toplo. Hvala svima koji su došli i slušali. Fotograf: Sanjin Kaštelan

Nova čitanja: audioknjige 5/5/2025

Ususret festivalu Knjige u krošnjama

Neumorno skrolamo, preskačemo, bilježimo, zaboravljamo. U svakodnevnoj navali teksta, slike i zvuka, usredotočeno čitanje postaje sve rjeđe, sve zahtjevnije, a sve potrebnije.Što zapravo danas znači čitati? I tko je današnji čitatelj?Za mnoge, osobito nove generacije, čitanje više nije listanje papira u tišini knjižnice, koncentracija od korica do korica, čitanje je niz skrolova, skokova, dijagonalnih preleta okom, vraćanja, pauziranja i ponovnih početaka. Djeca ‘rođena s ekranima’, mladi koji ne pamte svijet bez interneta, više ne pristupaju tekstu linearno. I to nije mana, već činjenica. Naš zadatak nije vratiti ih u šestotomnu enciklopediju Leksikografskog zavoda, već njenu analognu vrijednost ugraditi u digitalnu svakodnevicu. To znači obnoviti vezu između riječi i značenja, nadajući se da će nas ona približiti suštini.U isto vrijeme, podaci su neumoljivi: prošle godine gotovo trećina neuspješnih maturanata na eseju iz hrvatskog jezika, više od 3000 djece nespremne za školu. Razloga za potonje je nekoliko: nemogućnost  koncentracije, nedovoljna zrelost, emocionalna nestabilnost i nepoznavanje jezika. A učitelji? Oni sve glasnije traže nešto novo. Novu metodu, nove alate, suvremene pristupe, novi smisao obrazovnom procesu. Prepušteni sebi, ne mogu uspjeti. Sustav ih ne prati, a vrijeme pretiče.Čitanje, koje je oduvijek bilo više od puke vještine dekodiranja, elementarni je čin povezivanja sa svijetom i sobom. Taj esencijalni mentalni udah razuma danas postaje ključnim društvenim izazovom.Nova čitanja kao nova pismenostNe govorimo više samo o čitateljskoj pismenosti, već o ukupnoj sposobnosti sudjelovanja u društvenim procesima. Moći razumjeti poruku, razlikovati informaciju od manipulacije, prepoznati stil, ton, kontekst, ironiju. Na tom znanju leži naša građanska odgovornost. Naše je pravo, koliko i dužnost, slobodno se i glasno izraziti, artikulirati svoju misao jasno, precizno, točno i razumljivo. Treba se usmjeriti nikad dostupnijim bazama znanja i provjerenim metodama. Audioformati u tome mogu biti posebno korisni. Jer su demokratični, omogućuju pristup onima koji slabije čitaju, onima koji drugačije uče, onima koji žele čitati u kretanju.Promjene koje su već tuZemlje poput Finske, Estonije, Nizozemske i Portugala već godinama razvijaju strategije za digitalnu čitateljsku pismenost. U Estoniji audioknjige koriste kao alat za inkluziju u višejezičnim zajednicama. U Portugalu, za jačanje emocionalne pismenosti među tinejdžerima. U Nizozemskoj su ušle u kurikulum kao most između lektire i svakodnevnog jezika. Finska, pak, ima jednu od najopsežnijih nacionalnih strategija za promociju čitanja, uključujući i slušanje kao legitiman oblik ‘novog čitateljskog iskustva’.Novi čitatelj je osjetilno preopterećen i zato traži drugačijeU doba prenapregnutih osjetila nužno je stvarati prostore usmjerene pažnje, fokusa i koncentracije. Nije riječ o nostalgiji za tišinom, već o stvaranju tišine kao resursa, a ona je upravo audioknjizi intrinzična. Ako se ne možete sjetiti kada ste zadnji put slušali tišinu, zavirite u audioknjige. Slušanje književnog jezika razvija osjećaj za ritam, značenje, kompleksnost, melodiku; ono je često i emocionalni trening, jer dobra audioknjiga može biti istinska umjetnost.Nova društvena supstancaZa ozbiljan zaokret nije dovoljna samo tehnologija. Potrebna je zajednica. Nastavnici, roditelji, autori, knjižničari, developeri, prevoditelji, kulturne politike, mediji. Potrebno je redefinirati pismenost u 21. stoljeću. Nakon što osluhnemo tišinu, potrebno je prostor tišine raširiti dovoljno da u njemu možemo misliti naglas. Tako bismo mogli testirati ideje, tražiti nova rješenja, možda se i čuti. Želimo vjerovati da je to promjena koju donose audioknjige. Ne čitamo samo otisnuta slova. Učimo ponovno slušati.__________Tribinu Nova čitanja na kojoj su govorili prof. dr Nataša Govedić i dr.sci. Boris Jokić, suorganizirali smo s partnerima iz Centra kulture Ribnjak i izdavačke kuće Ibis grafika. Održana je 7. svibnja, a okupila je različite sudionike, nastavnike i učenike, pedagoge i knjižničare, koji su diskutirali o budućnosti čitanja i obrazovanja u digitalnom dobu. Poslušajte integralnu snimku. 

Zašto su audioknjige dobre za djecu 17/4/2025

Što o audioknjigama kaže znanost – i zašto ih djeca obožavaju slušati

U vremenu u kojem su djeca izložena enormnom broju vizualno stimulativnih sadržaja, kada vrijeme pred ekranima raste, lako je zaboraviti koliko moćno - i prirodno - može biti jednostavno slušanje priče. Slušanje pripovijedanja, različitih glasova, čak ritma rečenica i pauza između riječi, jedan je od prvih oblika učenja kojemu su djeca izložena.Prije nego što pročitaju svoju prvu riječ, već znaju prepoznati uzbuđenje u glasu roditelja, šapat bajke prije spavanja ili melodiju stiha. Upravo na tom temelju audioknjige postaju snažan alat za razvoj empatije, razumijevanja i, da – pismenosti.Kad djeca slušaju, aktiviraju kognitivne procese ključne za jezični razvoj. Povezuju riječi sa značenjima, uče kako rečenice funkcioniraju, razvijaju vokabular, ali i slušnu koncentraciju. Audioknjige su osobito vrijedne zato što donose tekst u profesionalnoj interpretaciji – izražajnim glasom, koherentnom naratorskom dinamikom, adekvatnom emocijom – što pomaže djetetu da osjeti ono što likovi osjećaju, da razumije ne samo što se u jednom književnom djelu događa, već i zašto. Slušanje priča potiče imaginaciju, pomaže djeci da, osluškujući drugi svijet, bolje razumiju onaj koji ih okružuje.Slušanje je također inkluzivno. Djeca koja još ne znaju čitati, ili pak imaju teškoće s čitanjem - disleksiju ili nedostatak koncentracije - audioknjigama mogu pristupiti bez frustracije kakvu im tiskani formati bude. Ona djeca koja već vole knjige, mogu kroz slušanje doživjeti priču na novi, izrazito uzbudljiv način. A roditelji? Oni najčešće s oduševljenjem otkriju da djeca mogu slušati dulje i dublje nego što su mislili – samo ako im damo dobru priču i priliku za slušanje.Istraživanje iz UK-a: slušanje u brojkamaPrema najnovijem istraživanju britanskog National Literacy Trusta (2024.), koje je obuhvatilo više od 37.000 djece i mladih u dobi od 8 do 18 godina, slušanje audioknjiga i drugih audio sadržaja doživljava stalan rast. Čak 42,3% ispitanih izjavilo je da uživa u slušanju audioknjiga ili podcasta u slobodno vrijeme – što je porast u odnosu na prethodnu godinu. Za usporedbu, samo 34,6% mladih izjavilo je da uživa u čitanju, što je najniža razina otkako Nacionalno povjerenstvo za pismenost provodi istraživanja, u zadnjih gotovo dvadeset godina.Zanimljivo je i to da slušanje ne zamjenjuje čitanje, nego ga često potiče: 37,5% djece i mladih izjavilo je da su ih upravo audioknjige motivirale da kasnije pročitaju knjigu u tiskanom obliku. Posebno je izražen entuzijazam kod mlađe djece – u dobi od 8 do 11 godina, gotovo polovica njih, 48,2%, uživa u slušanju.Trendove zamjećuju i izdavači na Sajmu dječje knjige u Bologni, održanom u ožujku 2025. godine; zabrinuti zamjetnim padom interesa za knjigu kod mladih, ističu potrebu za novim pristupima. Istraživanja provedena u Italiji nisu daleko od istraživanja National Literacy Trusta: pokazuju da danas djeca u prosjeku čitaju manje od dva sata tjedno, a vrijeme provedeno pred ekranima kontinuirano raste. Kad audioknjiga postane most prema razumijevanju – iz razreda, iz knjižnice, iz našeg iskustvaPodaci iz Velike Britanije potvrđuju ono što mnogi učitelji i knjižničari već znaju iz prve ruke: ako djeci damo priliku da slušaju kvalitetnu priču, dobit ćemo pažnju, razumijevanje i zanimanje. U Osnovnoj školi Sesvete, učenici četvrtog razreda slušali su dijelove audioknjige „Regoč“ Ivane Brlić-Mažuranić, uz stručno vođenje svoje učiteljice i školske knjižničarke. Slušanje je poslužilo kao pomoć u obradi lektire, nakon što su je učenici pročitali kod kuće. U fokusu je bio opis glavnih likova, Regoča i Kosjenke, a reakcije djece bile su nevjerojatno smirene i koncentrirane – svi su slušali bez nemira i upadica, potpuno uronjeni u priču. Knjižničarka Ana Čuljak naglasila je kako se audioknjiga može koristiti upravo za pojačavanje ključnih trenutaka i osjećaja u tekstu, i kako kod djece potiče dublje „uranjanje“ u sadržaj:“Svakako mislim da je odlična kombinacija audioknjige u obradi lektire, iako apsolutno ne bih željela da učenici biraju samo slušanje umjesto čitanja knjige. Moja apsolutna preporuka je za koristiti u nastavi kako bi se naglasili pojedini dijelovi knjige, ponovno slušali važni dijelovi, bolje ih se "uvuklo" u sami tekst i da dobiju drugu perspektivu čitanja i slušanja.”U OŠ Bartola Kašića, nekoliko mjeseci kasnije, slušamo “Priče iz Vukovara” Siniše Glavaševića, lektirni naslov za više razrede osnovnih škola.“Slušajući Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića učenici su sluhom doživjeli knjigu, čuli su čitanje autorova sina i emotivno doživjeli autentičan Sinišin glas  i zvukove tadašnjeg prenošenja informacija. Vrlo snažna emocija tijekom slušanja. Nešto novo, poticajno i motivirajuće.”- Irena Kavajin, prof.hrvatskoga jezika i književnosti,dipl.bibl.Slično iskustvo dolazi i iz srednjoškolskog okruženja. U Prvoj gimnaziji Varaždin 2021. godine provedeno je ispitivanje nakon slušanja audioknjige „Sjećanje šume“ Damira Karakaša. Umjesto da čitaju, učenici su slušali interpretaciju Živka Anočića, obogaćenu atmosferom i lokalnim govorom. Ispitanici su istaknuli kako im je ovakav način pristupa lektiri bio dojmljiv, razumljiv i emotivno snažan. Čak 64% učenika reklo je da su lako pratili tekst i uključili se u raspravu, a većina ih je audioknjigu ocijenila vrlo dobrom ili odličnom. Školski upitnik tako potvrđuje ono što brojke iz Velike Britanije sugeriraju: audioknjige ne samo što olakšavaju razumijevanje, one potiču emotivni angažman učenika i bude njihov interes.I kada znamo da gotovo polovica djece u dobi od 8 do 11 godina u UK-u već redovito uživa u audioknjigama, postaje jasno da ne govorimo o trendu – nego o promjeni. Promjeni kojoj se možemo ili opirati – ili je, uz dobru priču i dobar glas, pretvoriti u priliku da nove generacije zavole knjigu. Što slušati? Audioknjiga kao poklon – za svako dijete i svaku prilikuU trenutku kada klikom možemo otvoriti cijeli svijet priča, važno je i što biramo za slušanje. Dobra audioknjiga nije samo tekst pretočen u zvuk. Ona je interpretacija, atmosfera, poziv na pažnju i maštu. Ona gradi most između onoga što dijete čuje – i onoga što će jednom samo znati reći, pročitati, ili napisati.Zato smo u book&zvooku posebno pažljivi u izboru naslova koje nudimo djeci. U vlastitoj nakladi, u suradnji s drugim dječjim izdavačima, glumcima i glazbenicima, gradimo katalog koji odgovara na različite interese, dobi i osjetljivosti, a niže donosimo nekoliko prijedloga koji mogu poslužiti kao početna točka – za slušanje kod kuće, u razredu, u knjižnici, u vožnji ili prije spavanja, ili kakvoj drugoj zgodnoj prilici.Za djecu u dobi 4–8 godinaDoba igre, ritma, rime i jednostavnih poruka. Audioknjige za ovu dob često su pune humora, topline i ponovljivih uzoraka, idealne za prvo slušanje i zajedničko uživanje s odraslima.– Ne diraj (lava) macana dok spava - humoristična priča o dogodovštinama stanovnika Mačkovca– Božić je, Božić! – vesela priča o zimskim radostima i važnosti zajedništva– Slamka, Šlapica i Ćelavi Pero – duhovita pripovijest o prijateljstvu i katkad pretjeranoj mašti dvije sestrice– Malo-malo pa slon – ritmična igra riječi o neočekivanim gostima u svakodnevici– Šporki Špiro i neposlušna Tonka – vesela priča o higijeni i tvrdoglavosti (Badovinac TBF)– Kraljevna na zrnu graška – klasika u glumačkoj interpretaciji za male snivače (Boris Miholjević)– Nevidljiva Iva – priča o djevojčici koja je drukčija, ali ne i manje važna!– Ružno pače – nježna verzija klasične bajke o odrastanju i prihvaćanju– Žrock – rock’n’roll priča za najmlađe uz originalnu glazbu– Pet priča o pticama – razigrani svijet ptica koje govore, pjevaju i misle– Pet priča o mačkama – maštovire priče za djecu s mačjim junacima– Ježeva kućica – legendarna bajka Branka Ćopića koju interpretira sijaset vrhunskih glumacaZa djecu u dobi 8–12 godinaDjeca u ovom uzrastu počinju tražiti dublje priče, identifikaciju s junacima i jasnije emocije. Audioknjige za ovaj period kombiniraju avanturu, humor, svakodnevne izazove i elemente fantastike.– Loranča – roman o djevojčici koja se suočava sa svijetom odraslih i vlastitom snagom– HB olovka – zbirka priča koje brišu granicu između stvarnosti i mašte– H2O i blago ludog otoka – pustolovna potraga s elementima ekologije i humora– Glazbena tajna – detektivska priča s glazbenim motivima– Modri Portugalac – topla priča o odrastanju i kulturnim susretima– Hoću kući – o djeci koja traže svoje mjesto u novim okolnostima– Regoč – lektirni klasik s bajkotivom glazbenom i zvučnom pozadinom– Zelenbabini darovi – fantastična priča utemeljena na slavenskoj mitologiji– Mali princ – planetarno čitana i slušana, filozofska bajka za male (i velike) slušateljeZa mlade u dobi 12–15 godinaMladi slušatelji žele kompleksne likove, istinske dileme i autentičan glas. U ovom uzrastu audioknjige mogu biti saveznik u samospoznaji, u osamljenim večerima ili kao partner za lektiru.– 100% Lena – duhovit i nježan roman o odrastanju, prijateljstvu i upornosti– Moje neobično ljeto s Tess – priča o obitelji, samoći i jednom nezaboravnom ljetu– Gusak i njegov brat – bajkovita alegorija o samoći, prihvaćanju i ljubavi– Pssst! – roman o osjećajima koji se ne mogu lako izgovoriti– Muški dnevnik – duhovit i iskren pogled na muško odrastanje– Mjesec kao zlatna lađa – poetična priča o odrastanju u ruralnom krajoliku– Tko je ubio Pašteticu – pametan i duhovit pogled na školsku svakodnevicu kroz detektivsku priču– Vanda – roman koji bez uljepšavanja, ali s puno suosjećanja, govori o mentalnom zdravlju mladih– Debela – iskrena i dirljiva priča o odrastanju, samopouzdanju i potrazi za ljubavi prema samom sebiSve knjige dostupne su za cjelovito slušanje u mobilnoj aplikaciji book&zvook. Na web stranici bookzvook.com, možete poslušati isječke, pronaći više informacija o naratorima, autorima i glazbenim oblikovateljima, i možda baš danas otkriti priču koju vaše dijete – ili vi – trebate čuti.