Neispričane priče
čita
Janko Popović Volarić
žanr
zbirka priča,
memoari
Nije roman, nije autobiografija, nije drama, nisu memoari, nije leksikon, nije poezija, nije scenarij, nije zbirka priča – a opet je sve to. Jedinstven način na koji je Rajko Grlić pišući pronalazio dodirne točke filma i života, kombinirajući nepredvidivu dramaturgiju stvarnosti s fikcijom potencijalnih filmova, učinio ga je pripovjedačem koji je, nakon toliko filmova koji su obilježili hrvatsku kinematografiju, ovaj put „izrežirao“ sjajnu knjigu. Bila je to knjiga vrijedna na mnogo razina: i kao sjajna proza koja se čita kao napeta fikcija čak i kad je u pitanju autentična faktografija, i kao autobiografija čovjeka koji je ite kako zadužio hrvatsku kulturu, i kao dokument vremena nekoliko generacija koje nas se tiču, i kao filmski leksikon koji sugerira da prave filmske i prozne priče ne treba tražiti dalje od života samog. (iz predgovora Marine Vujčić)Predočena u formi filmskog pojmovnika, čiji su pojmovi dramaturški organizirani kao mali scenariji, ili kao svojevrsna potraga za scenarijem, Grlićeva knjiga istovremeno je piščeva autobiografija, fizička, intelektualna i duhovna, rasprava o jednom prelomljenom i polomljenom vremenu, moj obračun s njima u kojem se Grlić nesmiljeno i s fascinantnim – i u svakom pogledu pozitivnim, ljekovitim – zlopamćenjem razračunava sa svima koji su se, da li iz hobističkog domoljublja ili iz stvarnih uvjerenja, bavili njegovim progonom, ali to je i knjiga, blaga i nježna, na trenutke gotovo poetski minuciozna, čiji pisac u svemu, u baš svakoj životnoj okolnosti, pokušava pronaći – film. I što je najbolje, on ga i nalazi: koliko god pojedine rečenice, scene i pasaži bili nesnimljivi, i koliko god ništa od svega toga neće u formalnom smislu postati film, pisac čitatelja uspijeva navesti da mu se u glavi odvije jedinstvena filmska predstava, u kojoj se, s unutrašnje strane oka, odigra cijeli Grlićev život. Lijepo, veličanstveno, vrijedno svake buduće zavisti koju ćete osjetiti prema ovom čovjeku! - Miljenko Jergović, Jutarnji listNeispričane priče tako su i autobiografija, ali i dnevnik i autorska bilježnica rasnog pripovjedača, koji se u toj disciplini iskazao i ovim svojim samostalnim književnim prvijencem. Nezaobilazan dokument vremena, vrhunska memoaristika te filmski živopisnim i lijepim jezikom napisana književnost – sve su to Grlićeve Neispričane priče, koje su sada, srećom, ipak ispričane. - Branimir Pofuk, Večernji listOduvek sam voleo filmove Rajka Grlića, od „Samo jednom se ljubi“ i ,U raljama života“, do „Čaruge“, „Karaule“ i „Ustava Republike Hrvatske“. Njegovom filmskom izrazu kao da je uvek bilo blisko da skroz studiju jedne individue, partikularne čestice društva, pokaže temeljnu kritiku tog istog društva. Ali Grlić se odlučio da je došlo vreme da ispriča i svoju priču, da pokaže svoj život kao jednu od onih egzistencija od kojih je stvarao svoje junake, i time sebe samog objasni kao element društ(a)va u kojima je živeo i stvarao. - Danilo Lucić, beforeafter.rsNeispričane priče predstavljaju zbir pamfleta o identitetu, traganju za istim i o trago vima istog koje je autor zapisujući svoje beleške (od kojih je knjiga i nastala) bacao poput mrvica kako bi se reverzibilnim putem (putem autobiografije, što ova knjiga u biti jeste) tom pitanju identiteta ponovo vratio. - Dalibor Plečić, booksa.hrRajko Grlić rođen je 1947. godine u Zagrebu, a 1971. godine diplomirao je filmsku režiju pri slavnoj praškoj filmskoj školi FAMU. Kao redatelj i scenarist radio je na dvanaest dugometražnih igranih filmova koji su prikazivani u kinima na svih pet kontinenata, uvršteni u natjecateljske programe vodećih svjetskih festivala, od Cannesa nadalje i osvojili su brojne međunarodne nagrade. Kao scenarist radio je na pet dugometražnih igranih filmova drugih režisera kao i televizijskoj seriji Srđana Karanovića Grlom u jagode. Bio je i producent pet dugometražnih filmova i korežiser dugometražnog dokumentarnog filma Novo novo vrijeme. Uz to je napisao i režirao šesnaest kratkometražnih filmova te četrnaest dokumentarnih za televiziju. Napisao je, režirao i producirao interaktivnu filmsku školu How to Make Your Movie; An Interactive Film School koja je 1998. u New Yorku proglašena za najbolju svjetsku multimediju.Dobitnik je Nagrade grada Zagreba, Godišnje nagrade Vladimir Nazor, Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, Nagrade grada Denvera za doprinos svjetskom filmu, Nagrade beogradske kinoteke za doprinos europskom filmu, Plakete Kinoteke Sjeverne Makedonije, nagrade Aleksandar Lifka za izuzetan doprinos europskom filmu, nagrade Erhard Busek Sveučilišta u Rijeci, Nagrade čeških kino klubova, proglašen je Prijateljem slovenskog filma, Počasni je gradjanin Montplelliera, Eminent Scholar in Film na Ohio Universityju, Počasni doktor Univerze v Novoj Gorici i Sveučilišta u Rijeci.Kao režiser i scenarist snimio je dugometražne igrane filmove:2024 Svemu dođe kraj2016 Ustav Republike Hrvatske2010 Neka ostane među nama2006 Karaula2002 Josephine1991 Čaruga1989 That Summer of White Roses1986 Za sreću je potrebno troje1984 U raljama života1981 Samo jednom se ljubi1978 Bravo Maestro1974 Kud puklo da pukloUz ljubazno dopuštenje Duke Bojadžijeva i Interfilma iz Zagreba, u audioknjizi su korišteni ulomci glazbe iz filmova Ustav Republike Hrvatske i Svemu dođe kraj.Knjiga je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
