Po svom životu Virginia Woolf bi se teško mogla pripremiti za prevratnika ili obnovitelja stila u književnosti. Pa ipak, unatoč njezinu podrijetlu, načinu života i naobrazbi, otkriva se kao jedna od najznačajnijih pojava upravo u prevratničkoj i eksperimentalnoj književnosti prve polovice XX. stoljeća, posebno u umjetničkoj prozi engleskog jezika. Odrasla je u kući s bogatom književnom tradicijom. Bila je član i jedno vrijeme samo središte skupine intelektualaca poznate pod imenom Bloomsbury Group.
To the Lighthouse (u francuskom prijevodu La promenade au Phare, u njemačkom Die Fahrt zum Leuchtturm, a u hrvatskom Svjetionik), ako i nije – kako neki kritici tvrde – najbolje ili najglavnije njezino djelo, svakako je najznačajnije za ovu spisateljicu. Jer, u Svjetioniku su upravo primjerno izneseni značaj i značenje njene proze, za koju se najčešće kaže da je svojevrstan spoj psihologijskih i metafizičkih zasada. U svakom slučaju, upravo taj roman najbolje pokazuje narav i doseg impresionizma-psihologizma-intelektualizma, koji se redovito pripisuje prozi Virginije Woolf. Ona je uvijek poklanjala posebnu pozornost neposrednim osjetima i dojmovima koji hrane naš um, spletu pojmovlja koje je živi sadržaj naše svijesti i načinu kojim nesvjesni i svjesni dio naše duše određuje pojedinca i svijet. Bijaše zapravo obuzeta neposrednom sviješću kao jedinom uhvatljivom odrednicom vanjske cjeline.
Iako Svjetionik ima svoju priču, radnju, događajnu osnovicu, ima svoje likove i lica, svoju vremensku odredbenicu od jednog odabranog dana pa do sličnog zbivanja deset godina kasnije, kao i svoju pretežnu prostornu omeđenost otokom, - i od odredljive radnje i prepoznatljivih likova mnogo je važnije nešto drugo: struja osjeta, opažaja, dojmova, pojmova, prisjećaja, osjećaja, ugođaja i misli: živih ulomaka neposredne zbilje svijesti od kojih se sastavlja slikovnica umjetnine. …Tomislav Ladan
VirginiaWoolf, pravim imenom Adeline Virginia Stephen, rođena je u Londonu 1882., a umrla u Sussexu 1941. Njezini romani Gospođa Dalloway, Svjetionik i Valovi vrhunska su ostvarenja moderne i modernističke književnosti, a eseji Vlastita soba i Tri gvineje temeljna djela feminističke književne i kulturalne kritike.
