Kako bi se reklo u bajkama i historiografskim analizama, godine Mašina odrastanja bile su vrijeme kada su se rušila carstva - vrijeme rata u Hrvatskoj, 1991. Audio knjiga "Sloboština Barbie" smještena je u doba, ali i u zvukove njezina djetinjstva, glazbu i atmosferu koja je pratila selidbu Barbie lutke iz plastičnih, ali sigurnih kućica do atomskih skloništa. Kroz naraciju Amande Prenkaj i autorsku glazbu Ivane Đule i Luke Vrbanića, dijela tima istoimene kazališne predstave, odlazimo u posljednje djetinjstvo Jugoslavije, a prvo djetinjstvo Hrvatske (M. Jergović), u priču o Barbie generaciji, koja još pamti Jugoslaviju i socijalizam, ali je stvarno odrastala i formirala svoje stavove i interese u devedesetima. To je i zadnja generacija koja se sasvim ozbiljno igrala lutkama. Kasnije su prevladale igračke na struju, raspala se obitelj kao temeljna ćelija društva i dječje igre, lutke su postale neuvjerljive kao što su, nekoliko desetljeća ranije, neuvjerljive postale bajke. Pritom, one koji će ovu audio knjigu slušati u "Barbie ključu" unaprijed bi trebalo upozoriti kako ovo nije nikakva laka literatura, premda je uhu i očima vrlo pitka i bliska. Teška je kao onaj jednonogi olovni vojnik H. C. Andersena. To nije ni ženska literatura, premda ćete teško naći ženskije od nje i premda su rod i spol u ovoj knjizi važni onoliko koliko su važni i u dječjim igrama. Dakle, ništa od toga ne može ni biti važnije. Ovo nije ni literatura koja bi vas na bilo koji način mogla relaksirati ili osloboditi, ili vam učiniti ono što vam čine knjige s najistaknutijih polica u knjižarama. „Sloboština Barbie" strašna je, smiješna i mračna kao djetinjstvo. Ona je posljednje djetinjstvo u Jugoslaviji i prvo u Hrvatskoj. (prema Pogovoru Miljenka Jergovića)

Maša Kolanović hrvatska je spisateljica, rođena 1979. u Zagrebu. Kako piše Jagna Pogačnik, "pripadnica je one generacije koja je odrastala u nezgodna vremena kada se "sve presvuklo u nešto drugo", generacije koja je bila dovoljno mlada da sve svoje veze s ideologijom prošlosti svede na nekoliko pionirskih simbola, a opet dovoljno stara da shvati kako nakon prvih signala opće opasnosti i odlazaka u podrume novozagrebačkog naselja više ništa neće biti kao prije. Čak ni Barbie, taj mračni predmet žudnje tolikih generacija djevojčica kojima to nije bila "samo" igračka." Objavila je nekoliko znanstvenih radova (za koje je 2010. godine osvojila nagradu za znanstvene novake Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta iz područja humanističkih znanosti) te književnih djela: zbirku pjesama "Pijavice za usamljene" 2001., roman "Sloboština Barbie" 2008., "Jamerika trip"" 2013., te zbirku kratkih priča "Poštovani kukci i druge jezive priče" 2019, za koji osvaja Nagradu Vladimir Nazor, Nagradu Europske Unije za književnost i nagradu pulskog sajma Libar za vajk, te ulazi u finaliste nagrade Fric. Danas radi kao izvanredna profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Izvorno izdanje:
[S]raz igre s Barbikama i stvarnoga svijeta, koji u početku djeluje kao dio igre koja se odjednom odvija u podrumima, transformira se u autentičnu priču iz Hrvatske s početka devedesetih, godina koje u zagrebačkoj Sloboštini, srećom, nisu posve prekinule dječju igru, ali su je nadopunile novim i nepoznatim elementima i užurbano vodile prema kraju – dr. Kajfeša prema Hreliću, a pripovjedačicu prema odraslosti iz koje je moguće ispripovijedati ovakvu priču – još uvijek dovoljno infantilnu da bismo je smatrali autentičnom, a istovremeno dovoljno zrelu da bismo je shvatili više nego ozbiljno. Ukratko – odlična knjiga!
- Jagna Pogačnik, Jutarnji list

Za urednike ženskih, obiteljskih i senzacionalističkih magazina, ovo je knjiga o Barbie generaciji, koja još pamti Jugoslaviju i socijalizam, ali je stvarno odrastala i formirala svoje stavove i interese u devedesetima. To je i zadnja generacija koja se sasvim ozbiljno igrala lutkama. Kasnije su prevladale igračke na struju, raspala se obitelj kao temeljna ćelija društva i dječje igre, lutke su postale neuvjerljive kao što su, nekoliko desetljeća ranije, neuvjerljive postale bajke. […] Sloboština Barbie strašna je, smiješna i mračna kao djetinjstvo. Ona je posljednje djetinjstvo u Jugoslaviji i prvo u Hrvatskoj.
- Miljenko Jergović, iz Pogovora

Ova naizgled „mala“ i mariginalna „priča s kraja djetinjstva“ (M. Jergović), obogaćena izvanrednim crtežima same autorke, jedno je od najljepših osvježenja na „regionalnoj“ književnoj sceni za niz godina unazad, prvoklasan entry jedne autorke koja visoku pismenu i književnu potkovanost kombinuje s neusiljenom otkačenošću rođenog Pisca i talentom kakav naprosto mora da eksplodira još mnogo puta!
- Teofil Pančić, Vreme

[…] Sloboština Barbie odlična je proza (isprepletena autoričinim jednako efektnim crtežima, koji nisu samo ilustracija nego i bitna sastavnica „narativnog“ postupka!) o odrastanju djevojčica čije su igre mitskom lutkom Barbie iz mirnodopskih dječjih soba i novozagrebačkih ulica zbog rata naglo preseljene u skloništa. No priča se ne zadržava samo na djetinjim igrama, nego iz infantilne optike, naoko naivno i bezazleno, a zapravo oštro i duhovito, progovara o vremenu kad su „ratne igre“ bile hrvatska svakodnevica.
- Mirjana Jurišić, Večernji list

Ilustracija na naslovnici: Maša Kolanović

Objava audio knjige ""Sloboština Barbie"" sufinancirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.