Roman Damira Karakaša Proslava prati život Mije, pripadnika ustaških snaga koji se po završetku rata, u strahu od osvete, skriva u šumi nedaleko svoje rodne kuće. Kroz retrospektivna poglavlja koja obuhvaćaju razdoblje od dvadesetak godina može se zaključiti da se u fašističkim odredima našao manje svjesnim izborom, a više kao pokušaj bijega od brutalne stvarnosti seoskog života, sveprisutne gladi i neimaštine. I u ovom romanu Karakaš se vješto oslanja na iskustvo odrastanja u surovom ličkom krajoliku i običaje rodnog kraja. U kontrapunktu ljepote prirodnog svijeta i mračne složenosti preživljavanja, ocrtava egzistenciju čovjeka koji je uhvaćen u zamku između prošlosti i surovih posljedica svojih izbora. U ovom audio izdanju Proslavu slušajte u interpretaciji glumca Leona Lučeva, uz glazbene ulomke koje na harmonici izvodi sam autor.
Roman Proslava dobitnik je Nagrade Tportala za najbolji roman 2019. godine.
Iz obrazloženja žirija:
“Tekst karakteriziraju sugestivnost i poetičnost te uron u sliku, riječ, ton, zvuk, tišinu, koji odjekuju u čitatelju; roman 'Proslava' po toj je osebujnoj poetičkoj crti u kontekstu suvremene prozne produkcije značajno mjesto razlike... U romanu 'Proslava', koji se kompozicijom otklanja od obzora očekivanja, dojmljivo je ocrtao likove uz štedljivu uporabu klasičnog opisa – dao im je konture gestama, migovima, trzajima, šutnjom, pogledima – a čitatelj ih može rekonstruirati i dalje nadograđivati u prostornom i povijesnom kontekstu, istodobno općenitom i dovoljno preciznom. Pritom se autor umnogome oslanja na znanje svojega čitatelja te od njega traži suradnju na imaginacijskoj, ali i etičkoj razini interpretacije.“
Igrani film snimljen prema romanu Proslava redatelja Bruna Ankovića premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Karlovym Varyma, a 2024. je na Pulskom filmskom festivalu osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film, te Zlatne arene za najbolji scenarij, najbolju mušku glavnu ulogu te za fotografiju.
Damir Karakaš rođen je 1967. godine u selu Plašćica u Lici. Nakon studija novinarstva, radio je kao ratni reporter, izvještavajući s ratišta u Hrvatskoj i BIH. Od 2001. do 2007. živio je u Francuskoj, gdje se uzdržavao kao ulični svirač. Karakševa proza često se oslanja na autobiografsko iskustvo odrastanja u ličkom zavičaju, tematizirajući kulturne napetosti između seoskog i urbanog života. Objavio je romane, zbirke kratkih priča i putopis. Romani su mu prevedeni na desetak jezika, dramatizirani za kazalište i ekranizirani.
“Karakaš Proslavu piše na način i u duhu vrhunaca naše modernističke književnosti iz onih poslijeratnih desetljeća i iz vremena u kojem su južnoslavenski pisci otkrivali Sartrea i francuski egzistencijalizam.“ - Miljenko Jergović, Jutarnji list
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.