Retrospektivni roman Grad u zrcalu, podnaslovljen Obiteljski nokturno, prati život pisca koji se nakon dugog izbivanja vraća u svoj zamišljeni rodni grad. Složena mreža likova i događaja iz autorovog života okvir su za analizu kompleksnih obiteljskih i ljubavnih odnosa među kojima su najznačajniji autorov odnos s ocem, te erotikom protkano prijateljstvo s učiteljicom Jozipom. Kroz fragmentarno pripovijedanje Kovač vješto isprepliće prošlost i sadašnjost, a u tom prostoru sjecišta nastaje jedinstveni „grad“ u kojem se autor suočava sa svojim vlastitim odrazima. „Ako su slike nestale ili su zaključane u vremenu, onda ćemo naći odraz izgubljenog, kao u jednom zrcalu…“ Za ovaj je roman Kovač je primio niz književnih nagrada: 'Vladimir Nazor', 'August Šenoa' i 'Kiklop', nagradu '13 jul' u Crnoj Gori i tuzlansku nagradu 'Meša Selimović'.
Grad u zrcalu je maestralni krešendo svih dosadašnjih piščevih proza, njegov magnum opus, krunski biser, roman koji je vrijedilo čekati jer se u njemu u cijelosti ostvaruje misao da je naš život ono čega se sjećamo, a ne ono što smo proživjeli. (Fraktura)
Kovačeva knjiga nad knjigama. (Strahimir Primorac)
Mirko Kovač (1938 - 2013.) rođen je u mjestu Petrovci kod Bileće, Crna Gora, tada dio Kraljevine Jugoslavije. Njegovo djetinjstvo i mladost obilježile su turbulentne promjene u regiji, uključujući Drugi svjetski rat i raspad Jugoslavije. Kovačeva obitelj preselila je u Dubrovnik dok je bio još dijete, te je taj grad ostao važan motiv u njegovom književnom stvaralaštvu. Studirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Beogradu kada objavljuje svoj prvi roman Gubilište (1962). Kovačeva književna karijera obuhvaća širok raspon djela, uključujući romane, pripovijetke, drame i eseje, od kojih su mnoga prevedena na strane jezike. Neka od značajnih djela su Moja sestra Elida (1965), Životopis Malvine Trifković (1971), Ruganje s dušom (1976), Vrata od utrobe (1978), Uvod u drugi život (1983), Kristalne rešetke (1995), Grad u zrcalu (2007) i Vrijeme koje se udaljava (2013). U svojoj „psihološkoj prozi“ vješto portretira likove i razmatra složena društvena i moralna pitanja, često se baveći temama identiteta, gubitka, vremena i ljudskih odnosa. S obzirom na svoje kritičko promišljanje političkih događaja i društvenih promjena, karijera mu je bila obilježena progonima i cenzurom kako u komunističkoj Jugoslaviji tako i u Srbiji pod Miloševićem kada se suprotstavljao nacionalističkoj politici, pa je posljednjih nekoliko desetljeća života proveo u političkom progonstvu u Hrvatskoj. Surađivao je u mnogobrojnim listovima, bio stalni suradnik tjednika Feral Tribune, a prema njegovim scenarijima snimljeno je desetak televizijskih drama i više nagrađivanih filmova, pri čemu je surađivao s Lordanom Zafranovićem, Krstom Papićem, Batom Čengićem, Stolom Popovim. Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada, a osim već spomenutih primio je nagradu Tuchosky švedskog PEN centra (1993.) te njemačku nagradu Herder Preise (1995.). Knjige su mu prevedene na desetak jezika.
Fotografija na naslovnici: Diego F. Parra, Pexels, detalj
