Maša Kolanović: Audio knjiga je svojevrsna intravenozna inačica knjige

Nedavno je u zagrebačkoj galeriji Botaničar održana promocija knjige ‘Underground Barbie’ Maše Kolanović koju je u prijevodu Ene Selimović na engleski jezik pročitala pjevačica Tatiana Tajči Cameron. U veseloj atmosferi prepunog Botaničara dvije ljubiteljice audio knjiga podijelile su svoj ushit projektom i prilikom da se sretnu u tekstu ‘Underground Barbie’. Tajči je govorila o tipičnim dilemama snimanja knjiga, o finesama akustičke kvalitete i izazovu izgovoranja slavenskih imena i toponima usred engleskih rečenica, dok je Maša nasmijala publiku vlastitim uzbuđenjem pred činjenicom da najveća zvijezda vremena kojeg aktualizira knjiga ‘Sloboština Barbie’ nastupa u engleskom prijevodu te knjige kao njena naratorica.

Poslušajte ulomak ovdje.

Htjela bih na početak, rekla si na promociji da smo te vratile u audio knjige i slušanje (ako se dobro sjećam) i podsjetile da si još kao mala s kazeta slušala priče i da tvoj zanos književnošću vjerojatno duguješ upravo tim audio izdanjima.

Jugotonovu kazetu Šegrta Hlapića pamtim kao važnu inicijaciju u svijet književnosti. Živi glasovi, glazba i sugestivno dočarana napetost priče snažno su me uvukli u maštoviti svijet knjige Ivane Brlić Mažuranić. Sjećam se da sam je jednom prilikom dok sam bila bolesna i nisam mogla ići u školu neprestano preslušavala i gotovo napamet znala replike likova.

Spomenula si na promociji i knjigu Magdalene Blažević, U kasno ljeto. Ona je izuetna spisateljica, molim te podijeli s nama nešto od svog dojma o slušanju te knjige, a onda i odrazu te Magdalenine rečenice u zvučnom, čujnom.

Prva knjiga koju sam slušala na platformi Book&Zvook bio je roman ''U kasno ljeto'' Magdalene Blažević. Njezine snažne i izrazito poetske rečenice koje svojom imaginacijom zasijecaju kao skalpel zaslužuju da ih se čita naglas. K tome, zlokobna atmosfera radnje romana vrlo je sugestivno dočarana zvučnim efektima koji nenametljivo prožimaju tekst. Osjećaj me podsjetio na malo prije spomenuto slušanje Hlapića kada knjiga u ovome formatu snažno, gotovo fizički djeluje na slušatelja. No, vjerujem da pretvoriti tekst u uspješnu audio knjigu nije nimalo lak posao. U tom prenošenju treba puno imaginacije i pomnog promišljanja, gotovo da je riječ o nekoj posebnoj vrsti osjetilnog prevođenja koja je s ovom audio knjigom pokazala svu svoju raskoš.

Što onda možemo reći, što je knjizi audio knjiga?

Da se izrazim metaforički, dobro napravljena audio knjiga je svojevrsna intravenozna inačica knjige, udara na osjetila puno snažnije i direktnije i omogućuje nam da ostvarimo prisniji odnos s tekstom.

Tajči je pročitala englesku verziju Sloboštine Barbie. Ta je knjiga u prijevodu Ene Selimović na engleski jezik pod naslovom Underground Barbie objavljena u Hrvatskoj, nju početkom iduće godine čeka i američko izdanje koje će biti objavljeno simultano s audio izdanjem, što i je izdavačka moda u Americi. Ne skrivamo zadovoljstvo tom činjenicom, ali ona najvažnija ostaje  - naratorica. Fantastično je kako su se stvarna radnja romana i ova naša stvarnost trideset godina kasnije spojile u glasu i biću poznate pjevačice.

Izbor Tajči kao naratorice je bio odličan za Barbie i hvala ti na tome! Njezin glas savršeno pristaje ovoj priči, a moment kulturnog pamćenja 90-ih tu nije nimalo nevažan. Tajči je bila jedna od zadnjih popularnokulturnih ikona ''doba nevinosti'' moje generacije, mjesto zajedničkog djetinjstva koje pamtimo svi mi koji smo tada bili djeca na kojim god dijelovima svijeta sada živimo. Tajči je na svojevrstan način personificirana metafora onoga što je Miljenko Jergović svojedobno napisao o knjizi, a pogađa njezinu bit: ''zadnje djetinjstvo u Jugoslaviji, prvo u Hrvatskoj''.

Osvrnimo se i na hrvatsku audio verziju. Amanda Prenkaj je naratorica, a glazbu za oba izdanja potpisuju Ivana Đula i Luka Vrbanić, koji su muziku radili i za kazališnu adaptaciju u produkciji KunstTeatra. Sloboština Barbie je dobar primjer u kojem pratimo svojevrsni 'gubitak' pri prijenosu u zvuk, jer nam izmiču crteži. Tu je sav taj akustički imaginarij koji nam je na raspolaganju zapravo na velikoj kušnji, za razliku od uobičajenih proznih izdanja koja nisu Julije Klović na način 21. stoljeća. Možeš nešto o tome reći?

 Ako su se crteži već izgubili u prijenosu, sjajno pogođena glazba Ivane Đula i Luke Vrbanića iz predstave i knjige apsolutno su nadoknadili njihov efekt u drugom mediju.

I nikako ne bih ovdje zaobišla moje omiljeno mjesto tvog romana. Dakle, u Sloboštini Barbie opisuješ događaj, ti i brat na tatinom kazetofonu s dvije glave montirate odgovore političara na svoj pitanja, vjerojatno tada ne znate da se koristite narativnom tehnikom dadaista koju popularizira američka književnost 50-ih i 60-ih godina i prenosi u medij zvuka. Vi, klinci, tada upravo izvodite Burroughsov cut-up u maminoj i tatinoj spavaćoj sobi!

Djeca u poplavi političkih emisija ranih 90-ih koje su progutale sve medijske sadržaje i žanrove u svojoj zaigranosti i borbi sa dosadom rade svoj vlastiti radio show. Međutim njihova igra za učinak ima nešto ozbiljnije posljedice. Njihova montaža sačinjena od dokumentarnog materijala razotkriva povod sukoba i rata na dadaističko apsurdistički način. Velike povijesne frustracije i istine postaju dijelovi kolaža za igru i u tom se izmještanju razotkrivaju u svojoj paranoji, ludilu i megalomaniji.